Državno odvjetništvo Republike Hrvatske

Odluka državnog odvjetnika o prekvalifikaciji kaznenog djela s ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na kazneno djelo oružane pobune protiv Republike Hrvatske uslijedila je nakon što svjedoci tijekom svog ispitivanja pred istražnim sucem, održanim proteklog tjedna, nisu potvrdili izjave koje su dali policijskim službenicima 2004. godine. Kod takvog stanja istrage zatraženo je daljnje provođenje izvida ali policija nije uspjela prikupiti saznanja o mogućim novim dokazima.
Policijski službenici PU sisačko-moslavačke podnijeli su 2003. godine kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, a 4. listopada 2004. posebno izvješće u kojem prijavljuju Sinišu Martića Šilta, Duška Maslovaru i Borislava Milašinovića temeljeći prijavu na iskazima trojice svjedoka. Kaznena prijava se temeljila na izjavama mogućih svjedoka, dok uz kaznenu prijavu nisu bili prikupljeni materijalni dokazi koji bi potvrđivali sumnju da bi osumnjičenici počinili navedeno kazneno djelo, odnosno da bi 17. rujna 1991. pod kuću Ane Vučičević, postavili eksplozivnu napravu i da su nakon aktivacije smrtno stradale Ana Vučičević i Ankica Nogić.

Na temelju podnijete kaznene prijave, dakle na temelju iskaza svjedoka Županijsko državno odvjetništvo u Sisku je 19. listopada 2004. podnijelo istražni zahtjev, a Županijski sud u Sisku je u studenom 2004. godine odredio provođenje istrage i odredio pritvor te izdao nalog za raspisivanje tjeralice.

Tijekom istrage, a nakon izručenja, pred istražnim je sucem ispitan osumnjičenik Dušan Maslovara, dok su druga dvojica osumnjičenika po zamolbi Županijskog suda u Sisku ispitana pred Okružnim sudom u Beogradu.
Osim osumnjičenika u ovom je predmetu ispitano 17 svjedoka, a ključni su svjedoci ispitani dva puta. Iskazi ključnih svjedoka dani istražnom sucu razlikovali su se od prvotnih izjava danih policiji.

Naime, prvi ključni svjedok je u izjavi policiji tvrdio: "Tu večer bio sam u lokalu "Kod Žarka" kad su u lokal ušli Duško Maslovara, Siniša Martić i Borislav Milašinović, došli su do šanka govoreći da su "Riješili obitelj Vučičević" i tada su predmetne zvali da to proslave," a drugi je svjedok policiji iznio da je iz razgovora s trećim svjedokom doznao da je ovaj bio u istom lokalu kad su u isti došle tri osobe i čuo njihov razgovor u smislu "da su napravili posao u Nogićima" vjerojatno misleći na miniranje obiteljske kuće.
Ovi svjedoci su pred istražnim sucem suočeni s ranijim svojim i iskazima drugih svjedoka u bitnome izmijenili iskaz.
Prvi svjedok je potvrdio da je zaista bio u lokalu kad su ušli Duško Maslovara, Duško Martić a ne njegov brat Siniša Martić i Borislav Milašinović i kada je u nevezanom razgovoru s Milašinovićem saznao "da su stradali neki Nogići iz Ravnog Rašća", dok druga dvojica o tome nisu ništa govorili. Drugi svjedok suočen s iskazom trećeg svjedoka od kojeg je, po policijskim iskazima, čuo kako su ovi rekli "da su napravili posao u Nogićima" nije potvrdio izjavu danu policiji.

S obzirom na takve izjave tih i drugih svjedoka koji nisu iznijeli ni jednu činjenicu koja bi osumnjičenike povezala sa zločinom, a imajući u vidu da policija nije prikupila druge bilo materijalne dokaze ili imena osoba koje bi se mogle ispitati kao svjedoci, državno odvjetništvo je po načelu zakonitosti donijelo odluku o prekvalifikaciji a sud je primijenio Zakon o općem oprostu.

Dakle, državno odvjetništvo za sada nema zakonski osnov za podizanje optužnice.

Moramo naglasiti kako ova odluka o prekvalifikaciji nije zapreka da se svi oni koji imaju saznanja da bi osumnjičenici iz ovog predmeta, Dušan Maslovara, Siniša Martić Šilt i Borislav Milašinović počinili ili sudjelovali u počinjenju ratnih zločina, obrate nadležnom državnom odvjetništvu.
Županijsko državno odvjetništvo u Sisku spremno je razmotriti svaki novi dokaz u cilju utvrđivanja počinitelja ovog zločina i, ako se na osnovu novih činjenica i dokaza koji bi bili prijavljeni zaključi kako postoji osnovana sumnja da su upravo okrivljenici počinitelji ovog ili drugih zločina, ne postoje zapreke za vođenje postupka.

Optužnim prijedlogom okrivljenike se tereti da su od siječnja 2007. do 12. srpnja 2007., zajednički i dogovorno kao suinvestitori i suizvođači, naložili i izvodili građevinske radove na kompleksu zemljišta zvanom "Junče ravan" u Sutivanu, a koje je utvrđeno zaštićenim obalnim pojasom od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Tereti ih se da su bez potrebnih dozvola izgradili kameno stepenište, dva potporna krilna kamena zida uz stepenište te široke iskope za cestu sa zasjecima i cestu u dužini od oko 2570 m promjenjive širine od oko tri do pet metara, djelomično nasutu tamponom. Radi izvođenja ovih protupravnih građevinskih radova neovlašteno su sjekli i krčili šumu na šumskom zemljištu u površini od oko 163759 kvadratnih metara, od čega oko 149961 kvadratni metar u vlasništvu Republike Hrvatske, prouzročivši po osnovi umanjenja opće korisne funkcije šume i uništene drvne mase šumsku štetu u iznosu od najmanje 50.337,00 kn.
Okrivljenog I. K. tereti se i da je od 4. listopada 2006. do 6. veljače 2007. uklonio službeni znak "zatvoreno gradilište", a kojeg je postavio građevinski inspektor Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, na dijelu zemljišta na kojem je već obavljen inspekcijski nadzor.
Optužnim prijedlogom je predloženo izricanje zatvorske kazne za oba okrivljenika, a budući da su oni navedena kaznena djela počinili kao odgovorne osobe u pravnim osobama, temeljem Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, predloženo da se zbog protupravne gradnje, pustošenja šuma, skidanja i povrede službenog pečata ili znaka, pravnoj osobi "S." izrekne jedinstvena novčana kazna u iznosu od 120.000,00 kn, a pravnoj osobi "C." u iznosu od 180.000,00 kn, te da im se izrekne sigurnosna mjera zabrane obavljanja građevinskih djelatnosti.

Podsjetimo, ovo je državno odvjetništvo 2. veljače 2007. podnijelo Općinskom sudu u Supetru optužni prijedlog protiv okrivljene M. V. zbog protupravne gradnje, a koje je bez prethodnog odobrenja i dokumentacije, počinila na dijelu kompleksa zvanom "Junče ravan" u Sutivanu i to, u svojstvu investitora i izvođača, naložila i izvodila od travnja do listopada 2006. godine. I tada je predloženo da se okrivljenoj izrekne kazna zatvora, a glavna rasprava zakazana je za 21. rujna 2007.

Optužnicom se okrivljenog L. G. tereti da je naložio, a okrivljeni S. S. da je organizirao da se sav ugljični dioksid koji je nastajao i koristio u procesu fermentacije trajno ispušta kroz ventil za odvodnju nečistog CO2 iz fermentora u kanal za odvodnju otpadnih i oborinskih voda kroz koji je otjecao van kruga pivovare sve do Pivarskog potoka. Okrivljenog Z. O., M. T. i M. K. tereti se da su dozvolili da se proces proizvodnje nastavi na opisani način iako su znali da se ugljični dioksid ispušta u kanal za odvodnju, a okrivljeno trgovačko društvo «Karlovačka pivovara» d. o. o. tereti se da nije osiguralo sigurno zbrinjavanje nastalog ugljičnog dioksida. Sve navedeno dovelo je do toga da je 23. veljače 2007., uslijed ispuštanja velike količine ugljičnog dioksida u usjeku potoka bila smanjena količina kisika u zraku, pa kad je Zdravko Martinović uz potok šetao psa i došao do tog mjesta, upravo zbog smanjene koncentracije kisika došlo je do uginuća psa, a Zdravko Martinović je izgubio svijest (nedostatak kisika) te je došlo do hipoksičnog gušenja od čega je preminuo 19. ožujka 2007. u Općoj bolnici Karlovac.
Protiv okrivljenog L. G. predloženo je produženje mjere opreza iz čl. 90. st. 2. toč. 1.3, i 6. Zakona o kaznenom postupku koja mu je izrečena rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 7. ožujka 2007.

Zamjenicima općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu imenovani su Ivan Crnčec, Draženka Grubišić, Ana Lovrić i Mirna Rukavina, dok je Tanja Purić Stamenković imenovana zamjenicom u Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Božena Šoštar Mastelić zamjenicom u Općinskom državnom odvjetništvu u Ivancu a Martina Burić zamjenicom u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
Na vlastiti je zahtjev s dužnosti zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu razriješena Lea Čavić, a Spomenka Borovečki s dužnosti zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Bujama. Vesna Goleš trajno je premještena s dužnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Benkovcu na dužnost zamjenice općinske državne odvjetnice u Splitu, a Vesna Abramović trajno je premještena s dužnosti zamjenice općinske državne odvjetnice u Zagrebu na dužnost zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Zaboku.

Postoji osnovana sumnja da je prvoosumnjičeni D. J., od 3. svibnja 1991. do travnja 1992., na području općine Glina; za trajanja oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske, između regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske, s jedne strane, te naoružanih vojnih i paravojnih formacija pobunjenih hrvatskih Srba pomognutih snagama bivše JNA, s druge strane, izazvanog njihovom agresijom na Republiku Hrvatsku; kao predsjednik ratnog predsjedništva, predsjednik Regionalnog štaba tzv. Teritorijalne obrane za Baniju i Kordun te komandant Teritorijalne obrane Glina i glavni zapovjednik svih postrojbi pobunjenih Srba na području Gline, u cilju osvajanja i pripajanja područja tadašnje općine Glina tzv. "SAO Krajini", isplanirao i naredio napade postrojbi Teritorijalne obrane Glina i njima podčinjene milicije "SAO Krajine" na sela nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom.
Tako su S. D., V. Ć., M. V. i J. K. zapovjednici vojnih postrojbi izvršili napade na mnoga naselja na području Gline, a nakon što su njima podčinjene postrojbe osvojile čitavo područje Gline, D. J. nije spriječio da se civili i ratni zarobljenici ubijaju te razaraju, uništavaju i pale stambene i gospodarske zgrade i sakralni objekti i da se pljačka pokretna imovina izbjeglog hrvatskog pučanstva, iako za to nisu postojali vojni razlozi. Pa su njemu podređene postrojbe, bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo, napale općinu Glina i naselja Ravno Rašće, Šatornja, Maja, Skela, Svračica, Donji i Gornji Viduševac, Donji i Gornji Selkovac, Novo Selo Glinsko, Marinbrod, Desni Degoj, Gornje i Donje Jame, Ilovačak, Mala Solina, Slatina, Gračanica Šašinečka, Slatina Pokupska, Zaloj, Gornje i Donje Taborište, Joševica, Dvorišće, Gornja i Donja Bučica, Stankovac, Velika i Mala Solina, Dolnjaki, Jukinac, pri čemu je smrtno stradalo 185 osoba, a sedam je osoba teško tjelesno ozlijeđeno.
Postrojbe su ujedno zastrašivale stanovništvo i protuzakonito pritvarale pri čemu je 60 osoba odvedeno u nepoznatom smjeru te se smatraju nestalima. Uz pljačku imovine stanovništva, a što nije bilo opravdano vojnim potrebama, i kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba postrojbe su napadale objekte posebno zaštićene međunarodnim pravom, pa je tako razoreno, uništeno ili spaljeno 1401 kuća i dvije stambene zgrade te oštećeno ili razoreno osam crkava i župnih dvorova.
U Kazneno-popravnom domu u Glini od kolovoza 1991. do travnja 1992. protupravno su zatočene 153 civilne osobe i 98 ratnih zarobljenika, zarobljenih hrvatskih branitelja, pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova i Zbora Narodne Garde Republike Hrvatske, od čega su trojica vojnika preminula od posljedica mučenja, a četiri civila su odvedena i ubijena, a nestalima se još vodi sedam civila, dok se prema svim drugim zatočenicima postupalo nečovječno i surovo, te su svi bili izloženi psihičkom i fizičkom mučenju i zlostavljanju.
Postoji osnovana sumnja da je M. P. od početka kolovoza do kraja 1991. godine kao pomoćnik komandanta štaba tzv. Teritorijalne obrane Glina za moralno-politički rad naredio da se zatočeni civili i ratni zarobljenici u logoru KPD Glina podvrgavaju fizičkom i psihičkom mučenju i zlostavljanju da bi se od zatočenika i zarobljenika iznudilo priznanje, što su osobe iz njegove tjelesne zaštite i čuvari logora KPD Glina i provodili, te su tri zatočenika preminula u logoru od posljedica mučenja, a četvero civila je odvedeno iz logora i ubijeno na obližnjem brdu, dok se sedam osoba još uvijek vode kao nestali.
Osnovano se sumnja da je osumnjičeni S. D. od 26. lipnja 1991. do 5. rujna 1991. kao komandant dobrovoljačkih odreda tzv. Teritorijalne obrane Glina i komandant štaba, osumnjičeni V. Č. od 30. rujna 1991. do travnja 1992. kao komandant štaba tzv. Teritorijalne obrane Glina, i osumnjičeni M. V. od 7. studenog 1991. do travnja 1992. kao komandant 1. brigade tzv. Teritorijalne obrane "Dragiša Stefanović", na području općine Glina; a u cilju osvajanja i pripajanja područja općine Glina tzv. "SAO Krajini", provodeći naredbe osumnjičenog D. J.; naredili sebi podčinjenim postrojbama napade Teritorijalne obrane Glina i njima podčinjene milicije "SAO Krajine" na sela nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom na području Gline, a nakon osvajanja naselja čitavog područja Gline, umjesto da su spriječili, dopustili su da se civili i ratni zarobljenici ubijaju, te razaraju, uništavaju i pale stambene i gospodarske zgrade i sakralni objekti, te da se pljačka pokretna imovina izbjeglog hrvatskog pučanstva, iako su imali saznanja da se to čini, te iako za to nisu postojali vojni razlozi.
Također, osnovano se sumnja da je J. K. od 28. srpnja 1991. do travnja 1992. na području općine Glina, kao oficir za bezbjednost pri štabu tzv. Teritorijalne obrane Glina, te komandant Izviđačko-diverzantske grupe (IDG) Općinskog štaba TO Glina, te ujedno ovlaštenik za pregovore s predstavnicima Hrvatske Vlade vezano za razmjenu zarobljenika, u cilju osvajanja i pripajanja područja općine Glina tzv. "SAO Krajini", provodeći naredbe osumnjičenog D. J. naredio upade Izviđačko-diverzantske grupe na sela nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom (39 osoba ubijeno na području Glinskog Novog Sela, Marinbroda, Gora, a 21 na području sela Joševica) i to u vrijeme dok je to područje bilo privremeno okupirano i pod vlašću pobunjenih Srba, gdje su pripadnici njegove postrojbe počinili pokolje nad nezaštićenim civilima te pljačku njihove imovine i palež njihovih kuća i gospodarskih objekata iako za to nisu postojali vojni razlozi, te kao ovlaštenik za razmjenu zarobljenika dolazio u logor KPD Glina gdje je zajedno s pripadnicima svoje postrojbe premlaćivao i surovo zlostavljao logoraše.
Predlažemo da se protiv svih osumnjičenika odredi pritvor temeljem članka 102. stavak 1. točka 1., 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku budući da prema sadašnjim saznanjima niti jedan osumnjičeni ne nalazi se na području Republike Hrvatske čime postoji opasnost od bijega i osnovana sumnja da bi mogli utjecati na svjedoke ukoliko bi došli na područje Republike Hrvatske, i da je riječ o kaznenom djelu ratnog zločina odnosno zbog teških okolnosti djela.

Optužnim prijedlogom okrivljene se tereti da su kao doktori medicine tijekom dvije godine, od 2000. do 2002., u prostorijama jedne poliklinike za ginekologiju, internu medicinu i citološku dijagnostiku u Zagrebu, i to A. K. i S. K., kao liječnici konzultanti na području humane reprodukcije, B. F. K. kao ordinirajući liječnik ginekolog i E. S. kao liječnik biomedicine, dogovorili da uz novčanu naknadu primijene metodu izvantjelesne oplodnje jajnim stanicama drugih žena što su i primijenili na pet pacijentica koje su se liječile od neplodnosti, od toga kod dvije žene dva puta. Zahvat su primijenili iako su bili svjesni da takva metoda nije regulirana pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj.
U svrhu obavljanja navedenih embriotransfera koristili su pripremljeni laboratorijski zametak nastao korištenjem jajne stanice uzete drugim ženama, koje su se nalazile u programu liječenja u navedenoj poliklinici zbog vlastitih problema sa začećem, a bez njihovog znanja i pristanka.
Na opisani način došlo je do trudnoće kod jedne pacijentice i poroda jednog djeteta, jedna trudnoća je dovršena spontanim pobačajem, a u odnosu na ostale embriotransfere do trudnoće nije došlo.

Predaja kopija spisa ne utječe na postupak koji je u tijeku pred Županijskim sudom u Dubrovniku.
Uvidom u kopije spisa u skladu s citiranim Sporazumom Državni tužitelj Republike Crne Gore ocijeniti će dokaze koji su do sada utvrđeni tijekom istrage i nakon toga odlučiti će o tome da li će pokrenuti kazneni postupak protiv okrivljenika koji su državljani Crne Gore. Sukladno članku 6. i 7. spomenutog Sporazuma o odlukama Vrhovnog državnog tužiteljstva Crne Gore bit će pravovremeno obaviješteno Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Državna odvjetništva su davno zahtijevala pokretanje kaznenih postupaka protiv Veljka Kadijevića, Blagoja Adžića i Ratka Mladića.

1. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je studenom 1992. godine podiglo pred Županijskim sudom u Bjelovaru optužnicu protiv Veljka Kadijevića i Zvonka Jurjevića zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120 OKZ RH kojom ih se tereti da su kao zapovjednici bivše JNA naređivali bombardiranja civilnih objektima na području općina Daruvar, Pakrac, Garešnica, Grubišno Polje, Virovitica, Križevci i Bjelovar u kojima je stradalo više osoba te ih je više teško ozlijeđeno a nastala je i materijalna šteta velikih razmjera

2. Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru je u prosincu 2002. godine podiglo pred Županijskim sudom u Vukovaru optužnicu protiv Veljka Kadijevića, Blagoja Adžića, Zvonka Jurjevića, Božidara Stevanovića, Živote Panića, Mileta Mrkšića, Veselina Šljivančanina, Miroslava Radića, Vojislava Šešelja, Goran Hadžića zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, odnosno zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120 st. 1. OKZ RH, ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz čl. 121. Osnovnog krivičnog zakona RH, ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. st. 1. OKZ RH, uništavanjem kulturnih i povijesnih spomenika iz čl. 130. st. 1. OKZ RH uz primjenu čl. 43 OKZ RH. Tereti ih se da su od kolovoza do 18. studenog 1991. godine na području općine Vukovar, prilikom oružane agresije bivše tzv. JNA i pridruženih paravojnih četničkih postrojbi na Republiku Hrvatsku, a s ciljem protjerivanja i ubijanja svog nesrpskog pučanstva u gradu Vukovaru te uništavanja svih kulturnih i povijesnih obilježja hrvatskog naroda i okupacije toga teritorija; protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata i Dopunskog protokola toj konvenciji - Konvenciji o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba, Ženevskoj konvenciji o postupanju s ratnim zarobljenicima, Ženevskoj konvenciji za poboljšanja položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama i Konvencije za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba; izravno zapovijedali i izvršavali zapovijedi o borbenom djelovanju prema Vukovaru u namjeri da se branitelji pokore a grad uništi i osvoji.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku je nakon dovršene istrage u svibnju 2006. pred Županijskim sudom u Osijeku podiglo optužnicu protiv Veljka Kadijevića, generala tzv. JNA i Saveznog sekretara za narodnu obranu SFRJ, i Zvonimira Jurjevića, komandanta Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane tzv. JNA zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske. Optuženicima je stavljeno na teret da su od 1. rujna do 31. prosinca 1991., za vrijeme oružanog napada na Republiku Hrvatsku, u navedenom svojstvu, protivno odredbama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, izdavali zapovijedi pilotima vojnih zrakoplova JNA da bombardiraju, raketiraju i mitraljiraju ciljeve na području Istočne Slavonije za koje su znali da imaju isključivo civilnu, gospodarsku, stambenu ili drugu namjenu i da nisu služili u vojne svrhe. Uslijed napada vojnim avionima oštećeni ili uništeni su civilni objekti u Osijeku, Donjem Miholjcu, Ernestinovu, Đakovu, Strizivojni, Zelčinu, Podravskoj Slatini, Čepinu, Budrovcima, Drenovcima, Granicama, Antunovcu, Račinovcima, Županji, Bošnjacima, Vrbanji i Zdencima te objekti na magistralnoj cesti Zagreb-Beograd i na dijelovima željezničke pruge kod Đurđenovca i Orahovice. Osim velike materijalne štete, tom prilikom poginulo je najmanje 30 osoba te je ranjen veći broj civilnih osoba.

4. Temeljem optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku iz svibnja 1991. godine, Okružni sud u Šibeniku je u srpnju 1992. godine osudio Ratka Mladića i još šest osoba zbog počinjenja ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. KZJ. Tom je presudom Ratko Mladić u odsutnosti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina zbog napada na mjesto Kijevo te okolna sela u kolovozu 1991. godine, Sinj i okolna mjesta (od kolovoza do studenoga 1991. godine), Vrlika (kolovoz 1991. godine), Maljkovo, Potravlje, Šatrić, Dabar (rujan 1991. godine), Sinj (rujan i listopad 1991. godine) i područje Šibenika (rujan 1991. godine).

5. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu je u prosincu 1995. godine podiglo pred Županijskim sudom u Splitu optužnicu protiv Ratka Mladića i još tri osobe (svi u bijegu) zbog počinjenja ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. i 2. Osnovnog krivičnog zakona, odnosno da su od rujna 1991. godine do siječnja 1993. godine isplanirali i u siječnju 1993. godine organizirali rušenje brane i hidroelektrane Peruča, s ciljem potpunog potapanja civilnih i gospodarskih objekata te time ugrožavanja nastanjenih stanovnika nizvodno brane i rijeke Cetina u Sinju, Trilju i Omišu.

6. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru je nakon prije podnesenog istražnog zahtijeva podnijelo je u veljači 2005. godine Županijskom sudu u Zadru dva zahtjeva za proširenje istrage obuhvaćajući u oba zahtjeva Ratka Mladića te po još dvije osobe u svakom od zahtjeva. Zahtjevima se proširuje prvotni istražni zahtjev podnijet protiv dvadeset osoba osumnjičenih za počinjenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u Škabrnji, a svih je dvadeset osoba kasnije optuženo i Županijski sud u Zadru u prosincu 1995. godine osudio u odsutnosti na kazne zatvora u trajanju od deset do dvadeset godina. Prvim zahtjevom Ratka Mladića tereti se da je u prosincu 1991. godine zapovjedio napade na Zadar, a drugim da je od listopada 1991. do prosinca 1992. godine naredio napade na Donji Zemunik, Zadar, Posedarje, Slivnicu Donju i Gornju, Pridragu, Rupalj, Galovac, Kali na otoku Ugljanu.

Iz svega navedenog vidljivo je da su državna odvjetništva u Republici Hrvatskoj procesuirala sve navedene osobe o kojima je bila riječ ali i da su još sredinom 2003. godine pozivom na broj T04/HRV - 0504 Tužiteljstvu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju putem Ureda za suradnju s Međunarodnim sudom i međunarodnim kaznenim sudovima Vlade Republike Hrvatske dostavili preslike spisa protiv navedenih osoba.

Na temelju svega navedenog, a kako su okrivljene i osuđene osobe bile u bijegu, za njima je raspisana tjeralica i zatraženo određivanje pritvora.

Iz ovog priopćenja jasno proizlazi kako je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu zatražilo u istražnom zahtjevu da se temeljem čl. 11. Europske Konvencije o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenog kaznenim djelom izda privremena mjera zamrzavanja novčanog iznosa preostalog na računima kao i na računu u austrijskoj banci na kojem je jedini ovlaštenik za raspolaganje i podizanje novca prvoosumnjičeni D. M., a ujedno je zatraženo da se prvoosumnjičenom D. M. odrede privremene mjere osiguranja zabranom otuđenja i opterećenja njegovih nekretnina.
Državno odvjetništvo naglasilo je u objavljenom priopćenju kako je tijekom složenih i dugotrajnih izvida iscrpilo sve mogućnosti koje su mu stajale na raspolaganju u svezi istraživanja tijekova novca, te da se daljnji tijekovi novca mogu istražiti samo na temelju zahtjeva suda putem međunarodne pravne pomoći.
Dakle, ako nadležni sud donese rješenje o provođenju istrage, nadležna tijela u Republici Austriji postupati će na temelju zahtjeva suda upućenih im tijekom otvorene sudske istrage u Republici Hrvatskoj.
Stoga, niti državno odvjetništvo, niti Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić nije mogao, niti je utjecao na bilo koji način na postupanje nadležnih tijela u Republici Austriji, pa je dakle netočna i ničim utemeljena tvrdnja da je zbog postupanja državnog odvjetništva te Mladena Bajića došlo do toga da bi „... Austrijanci postupak zamrznuli nakon dogovora s Mladenom Bajićem.“

Upravo suprotno citiranoj tvrdnji, a iz svega prethodno navedenog, proizlazi kako je Državno odvjetništvo u Grazu, sukladno propisima Republike Austrije i sukladno svojim ovlastima, a na koje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske niti može niti ima namjeru utjecati, putem nadležnog suda u Grazu zamrznulo račun pa shodno tome i sva sredstva u sefu i onemogućilo prvoosumnjičenom D. M. daljnje korištenje svim stvarima koje se nalaze u sefu.
Oni su sukladno svojim ovlastima i putem nadležnog suda ishodili otvaranje sefa te izvršili uvid u sadržaj sefa i utvrdili kako se u njemu nalazi različita dokumentacija i 100.000 eura, a sadržaj dokumentacije koji je njima poznat nije moguće dostaviti DORH-u bez redovne sudske međunarodne pomoći, odnosno dok sud ne donese rješenje o otvaranju istrage a što je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu predložilo u svom istražnom zahtjevu.
Tijekom istrage bit ćemo u mogućnosti, nakon što dobijemo temeljem međunarodne pravne pomoći dokumetaciju, utvrditi eventualne daljnje tijekove novca sa računa D. M., a koji nam eventualno za sad nisu poznati.
Sve navedeno pokazuje da su tvrdnje iznesene u navedenom članku netočne i proizvoljne.

Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu je, nakon što je 26. veljače 2007. zaprimilo prvo izvješće Policijske uprave Karlovačke o trovanju Zdravka Martinovića do kojeg je došlo u blizini kruga trgovačkog društva Karlovačka pivovara d.d. Karlovac oko 18,45 sati još 23. veljače 2007., zatražilo istog dana od PU Karlovačke kriminalističku obradu, a posebno izuzimanje dokumentacije od navedenog trgovačkog društva koja se odnosi na proces proizvodnje u kojem se koristi amonijak, njegovom uskladištenju i količinama koje nastaju u procesu proizvodnje te njegovom odlaganju kao i posebno obavljanje čitavog niza razgovora sa svim djelatnicima Karlovačke pivovare koji rade na ovim postrojenjima ta sa stanovnicima koji žive neposredno uz pivovaru i onima koji su pružili pomoć Zdravku Martinoviću.
U međuvremenu, nakon što je zaprimljen nalaz Opće bolnice Karlovac iz kojeg neprijeporno proizlazi da je laboratorijskom pretragom kod Zdravka Martinovića utvrđena visoka koncentracija amonijaka koja višestruko prelazi granicu dopuštenog, Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu zatražilo je dodatno izuzimanje uzoraka krvi i drugih potrebnih sadržaja Zdravka Martinovića radi dodatne analize kod Centra za kriminalistička vještačenja, a isto tako njegov uginuli pas prebačen je na Veterinarski institut u Zagrebu radi obdukcije i analize.
Istovremeno sa kriminalističkom obradom, inspekcijski nadzor u svezi ovog događaja obavile su i Inspekcija za zaštitu okoliša, Vodoprivredna inspekcija, Inspekcija rada i Sanitarna inspekcija od kojih je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu također zatražilo žurno dostavljanje rezultata njihovih inspekcijskih pregleda.
Konačno, pored zahtjeva za kriminalističkom obradom prema PU Karlovačkoj, 26. veljače 2007. zatraženo je od Istražnog centra Županijskog suda u Karlovcu hitno provođenje većeg broja istražnih radnji u cilju osiguranja dokaza za utvrđivanje odgovornosti za sada nepoznatih odgovornih osoba, pa i same kaznene odgovornosti pravne osobe, zbog dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom Zdravka Martinovića.

Državno odvjetništvo smatra kako postoji osnovana sumnja da su osumnjičenici, po prethodnom dogovoru i s namjerom da za sebe i druge osobe ostvare nepripadnu materijalnu dobit u velikom iznosu na štetu trgovčakog društva Brodosplit – Brodogradilište d.o.o., 21. srpnja 2005. u Splitu na sjednicama Nadzornih odbora društava Brodograđevna industrija d.d. Split i Brodosplit – Brodogradilište d.o.o., koji temeljem članka 17. stavak 4. Statuta daju suglasnost za sklapanje ugovora za izgradnju i isporuku četiri tankera za prijevoz naftnih proizvoda tzv. Panamax tankera, time da su zatražili ne samo donošenje Odluke o odobrenju četiri brodograđevna ugovora, nego i pobočnih pisama broj 2 i 3 i brokerskih ugovora koje su sklopili 15. srpnja 2005. u ime Brodosplit – Brodogradilište d.o.o. kao graditelja i četiri tvrtke s Cipra kao kupaca, time da su neistinito predočili članovima Nadzornih odbora da je ponuda za izgradnju brodova grupacije W. jedina ozbiljna pristigla ponuda, pri tome su svjesno zatajili da su pristigle još dvije i to povoljnije ponude, a također neistinito naveli da su pobočna pisma 2 i 3 uobičajena, iako su znali da se iznosi ugovoreni pobočnim pismom stvarno ne odnose na te troškove, već samo osiguravaju povrat novca iz brodogradilišta na račun kupca koji ga uopće ne namjerava utrošiti u tu svrhu, također neistinito predočili da je uobičajeno financirati troškove kupčeve isporuke, iako su znali da te troškove uvijek snosi kupac, te napose neistinito naveli kako je uobičajeno financirati troškove kupčevog konzultanta, premda te troškove uvijek snosi kupac.
Na opisani način su ishodili odluke Nadzornih odbora kojima su prihvaćeni pobočni ugovori 2 i 3 čime su stvorili planirane i dogovorene preduvjete da se temeljem neistinitih pobočnih pisama na štetu trgovačkog društva Brodosplit – Brodogradilište d.o.o., nakon što kupci brodova na ime prvog obroka kupoprodajne cijene trgovačkom društvu Brodosplit – brodogradilište d.o.o. uplate po 5.156.050,00 USD, kroz tobožnje financiranje naprijed navedenih troškova izvrši isplata dijela kupovnine na njihove privatne račune koje su otvorili u Republici Austriji u ukupnom iznosu od 4.745.544,80 USD; na način da je s računa Brodosplita – brodogradilišta d.o.o. izvršena isplata ukupnog iznosa 4.760.760,00 USD na račune četiri ciparske tvrtke a zatim je taj iznos s njihovih računa isplaćen na račun tvrtke Mc A. otvoren u banci u Republici Austriji, na kojem računu je jedini ovlaštenik za raspolaganje i podizanje sredstava bio prvoosumnjičeni D. M., koji je potom vršio isplate sa tog računa na njihove privatne račune i privatne račune većeg broja drugih osoba u Republici Austriji čime su za sebe i za druge, za sada nepoznate osobe, pribavili nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 4.760.760,00 USD, u protuvrijednosti od oko 28.000.000,00 kuna, a za koji su oštetili trgovačko društvo Brodosplit – brodogradilište d.o.o.
Dakle, postoji osnovana sumnja da su drugoosumnjičeni I trećeosumnjičeni počinili kaznena djela iz članka 337. stavak 1.,3. i 4. Kaznenog zakona, te da ih je na to potaknuo prvoosumnjičeni D. M. za kojeg postoji osnovana sumnja da je time počinio kazneno djelo iz članka 337. st. 4. u svezi st. 1. i 3. Kaznenog zakona i u svezi s čl. 37. st. 1. Kaznenog zakona. 
Također, postoji osnovana sumnja da su trojica osumnjičenika zajedno s još pet osoba počinili kazneno djelo pranja novca iz članka 279. st. 1. Kaznenog zakona na način da su; a da bi prikrili stvarno porijeklo novca za kojeg su znali da potječe od gore navedenog kaznenog djela; sastavili neistinite ugovore o poslovno-tehničkoj suradnji i prikazali da su uplate na njihove privatne račune naknade za navodne poslove koje su obavili po tim fiktivnim ugovorima.
Županijsko državno dovjetništvo u Splitu zatražilo je da se odredi pritvor protiv trojice osumnjičenika, a ujedno je temeljem čl. 11. Konvencije o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenog kaznenim djelom (Narodne novine–Međunarodni ugovori br. 14/97), zatražena privremena mjera zamrzavanja novčanog iznosa preostalog na računima (dolarskim i eurskom) kao i na računu u austrijskoj banci na kojem jedini ovlaštenik za raspolaganje i podizanje novca je prvoosumnjičeni D. M. , a ujedno je zatraženo da se prvosoumnjičenom D. M.odrede privremene mjere osiguranja zabranom otuđenja i opterećenja njegovih nekretnina.
Kao što je navedeno, državno odvjetništvo je tijekom složenih i dugotrajnih izvida iscrpilo sve mogućnosti koje su mu stajale na raspolaganju kako bi se utvrdili tijekovi novca i sve zlouporabe, pa budući da se daljnji tijekovi novca mogu istražiti tek na temelju zahtjeva suda putem međunordne pravne pomoći, to će se sve zlouporabe u cijelosti moći dokazati tek tijekom istrage.

1. prvoosumnjičeni P. Č. kao predsjednik uprave BRODOSPLIT BRODOGRADILIŠTE d.o.o. Split, ujedno i predsjednik uprave – direktor BRODOSPLIT d.d., i drugoosumnjičeni G. C. kao direktor prodaje u istom društvu tijekom 2004. a nakon što su prethodno uvjerili Nadzorni odbor BRODOSPLIT BRODOGRADILIŠTA da se radi o dobrim poslovnim potezima, odnosno bez odobrenja Nadzornog odbora potpisali više brodograđevnih ugovora kojima su društvu BRODOSPLIT BRODOGRADILIŠTE d.o.o. nametnuli obvezu ili izgradnje brodova ispod tržišnih cijena ili zaštitnih klauzula, odnosno potpisivali anekse ugovora kojima su ukidane zaštitne klauzule za koje su znali da su štetni za tu pravnu osobu i time prouzročili štetu velikih razmjera.
Tako je izgradnjom dva broda po nerealno niskim cijenama prouzročena šteta BRODOSPLITBRODOGRADILIŠTU i to za jedan brod u iznosu od 28.148.144,00 kuna a na drugom u točno neutvrđenom iznosu ali svakako većem od 300.000,00 kuna; samovoljnim ukidanjem ranije ugovorene zaštitne klizne skale o podjeli rizika pada i porasta cijene brodova nametnuli su obvezu izgradnje broda po fiksnoj cijeni iako su bili svjesni da je tržišna cijena brodova u porastu čime su na razlici cijene oštetili BRODOSPLITBRODOGRADILIŠTE za najmanje 11.750.000,00 USD ili u protuvrijednosti od oko 70.000.000,00 kuna; potpisao ugovor i prateća pobočna pisama i liste modifikacija koje su sastavni dio ugovora, kojima su pristali na brojne modifikacije na novogradnjama 436-438 iako su bili svjesni da time uzrokuju dodatne troškove u iznosu od 1 milijun dolara do 2,4 milijuna dolara po brodu a čime je prouzročen ogroman gubitak i to u iznosu od 218,2 milijuna kuna na novogradnjama 435 i 436 i 306,8 milijuna kuna na novogradnjama 437 i 438, za koji iznos su oštetili BRODOSPLIT BRODOGRADILIŠTE d.o.o. Split.
Dakle, postoji osnovana sumnja da su kao zastupnici pravne osobe u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopili ugovore za koje su znali da su štetni za tu pravnu osobu i time prouzročili štetu velikih razmjera pa im je stavljeno na teret da su time počinili kaznena djela iz članka 294. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (sklapanje štetnog ugovora).

2. Trećeosumnjičenog F. D. tereti se da je kao predsjednik uprave - direktor trgovačkog društava BRODOSPLITPLOVIDBA d.o.o. Split i povezanog društva BRODOSPLIT SHIPPING INC. Monrovija, Liberija, 30. siječnja 2002. u Splitu, zastupajući svoje društvo kao najmodavca, potpisao ugovor o vremenskom najmu broda BENE sa stranim trgovačkim društvom kao najmoprimcem, na način da je bez ugovaranja zaštitih klauzula za slučaj rasta cijena brodova, pristao na ugovornu klauzulu o pravu opcije najmoprimca da traži produženje trajanja najma i da najmoprimac može za trajanja najma u bilo koje vrijeme otkupiti taj brod po fiksnoj cijeni od 25,5 milijuna USD, iako je bio svjestan rasta cijena na tržištu brodova i iako je znao da je BRODOSPLITPLOVIDBU d.o.o. taj brod stvarno koštao 31,5 milijuna USD, pa je strano trgovačko društvo nakon proteka roka od dvije godine 29. travnja 2004. iskoristio pravo otkupa broda po ugovorenoj cijeni jer je tržišna cijena brodova tada već iznosila 31,5 milijuna USD a na koji način je oštećena BRODOSPLITPLOVIDBA d.o.o. za razliku cijene od najmanje 6 milijuna USD ili u protuvrijednosti oko 38,1 milijuna kuna.
Dakle, postoji osnovana sumnja da je kao zastupnik pravne osobe u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopio ugovor za koji je znao da je štetan za tu pravnu osobu i time prouzročio štetu velikih razmjera pa mu je stavljeno na teret da je time počinio kazneno djelo iz članka 294. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (sklapanje štetnog ugovora).

3. Četvrtoosumnjičenom M. S. stavljeno je na teret da je u dva navrata kao predsjednik uprave trgovačkog društava BRODOSPLITBRODOGRADILIŠTE d.o.o. Split i povezanog društva BRODOSPLIT STAR SHIPPING INC. Monrovija, Liberija, 4. travnja 2002. i 4. travnja 2002. u Splitu zastupajući svoje društvo kao najmodavca, potpisao ugovore o vremenskom najmu brodova sa stranim trgovačkim društvima kao najmoprimcima, na način da je bez ugovaranja zaštitih klauzula za slučaj rasta cijena brodova, pristao na ugovornu klauzulu o pravu opcije najmoprimca da traži produženje trajanja najma s tim da najmoprimac može za trajanja najma u bilo koje vrijeme otkupiti taj brod po fiksnoj cijeni iako je bio svjestan da će doći do rasta cijena na tržištu brodova, pa su strana trgovačka društva i iskoristila mogućnost da kupe brodove po fiksnoj cijeni čime je u jednom slučaju oštetio svoje trgovačko društvo za razliku cijene od najmanje 8,5 milijuna USD ili u protuvrijednosti oko 50,5 milijuna kuna, a u drugom slučaju za razliku cijene od najmanje 10,5 milijuna USD ili u protuvrijednosti oko 59,5 milijuna kuna.
Dakle, postoji osnovana sumnja da je kao zastupnik pravne osobe u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopio ugovore za koje je znao da su štetni za tu pravnu osobu i time prouzročio štetu velikih razmjera pa mu je stavljeno na teret da je time počinio kaznena djela iz članka 294. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (sklapanje štetnog ugovora).
Ujedno mu je stavljeno na teret da je 27. veljače 2001. kao član uprave trgovačkog društva BRODOSPLITBRODOGRADILILŠTE d.o.o. zaključio brodograđevni ugovor za gradnju brodova s stranim trgovačkim društvom kao i Opcijski sporazum s iznimno dugim rokom prava korištenja opcije gradnje i ta dva opcijska broda i sve to u nepovoljnim uvjetima visokog tečaja USD i iako je bio svjestan da će doći do porasta cijena brodova na svjetskom tržištu, pa je naručitelj koristio pravo opcije te su 12. travnja 2001. zaključili brodograđevne ugovore i za ta dodatna dva broda po cijeni od 36.500.000,00 USD čime je nastupila šteta na razlici između ugovorene cijene i tržišne cijene brodova i to za jedan brod u iznosu od 4.592.000,00 kuna, a za drugi u iznosu od 4.624.000,00 kuna, tako da postoji osnovana sumnja da je i time počinio kazneno djelo iz članka 294. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona.

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu predložilo je istražni postupak povodom ovog zahtjeva spojiti sa ranijim prijedlogom za poduzimanje istražnih radnji protiv M.S. i dr. a sve s ciljem utvrđenja svih okolnosti zaključenja ovih ugovora, kao i utvrđenje svih drugih okolnosti bitnih za donošenje daljnje državnoodvjetničke odluke.

Postoji osnovana sumnja da je u svojstvu zaposlenika-dužnosnika Ministarstva obrane, u kojem svojstvu je bio ovlašten raspolagati sredstvima za kupnju oružja i opreme namijenjene obrani suvereniteta Republike Hrvatske, tijekom rujna 1993. od njemačkog državljanina preuzeo neutvrđenu količinu dragog kamenja kao garanciju za preuzeta devizna sredstva od Ministarstva obrane Republike Hrvatske u iznosu od 5.000.000,00 USD. Nakon toga je preuzeto drago kamenje V. Z. držao u sefu u svome uredu pri čemu, u namjeri da si omogući pribavljanje znatne imovinske koristi, u službenoj dokumentaciji nije to evidentirao.
Početkom 2000. godine, kada je razriješen dužnosti, dragulje nije razdužio već ih je iznio iz prostorija MORH-a. Zadržavanjem dragulja pribavio si je znatnu protupravnu imovinsku korist u iznosu od najmanje 5.000.000,00 USD, istodobno oštetivši proračun Republike Hrvatske za isti iznos.
U istražnom zahtjevu predloženo je određivanje pritvora protiv osumnjičenika iz razloga predviđenih čl. 102. st. 1. toč. 1., 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku (opasnost od bijega, utjecaj na svjedoke, teške okolnosti djela).

Zdenka Vuglovečki imenovana je zamjenicom županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu. Damir Krmek imenovan je zamjenikom općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, a Kristina Baćac Rajko zamjenicom općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu. Zamjenicima općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku imenovani su Alan Marinković i Zrinka Matošević dok je Marijana Matijević Pišonić imenovana zamjenicom općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Petrinji. Davorka Radalj, Damir Mišić i Marija Mandarić imenovani su zamjenicima općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu.
Zamjenik u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu Ivica Kršilović, uz svoju suglasnost trajno je premješten u Općinsko državno odvjetništvo u Našice, a zamjenica u Općinskom državnom odvjetništvu u Našicama Tatjana Babac uz svoju suglasnost trajno je premještena u Općinsko državno odvjetništvo u Valpovo.
Na vlastiti su zahtjev s dužnosti zamjenika u ODO Zagreb razriješeni Tomislav Antolin i Jagoda Ključarić, Vera Belamarić s dužnosti zamjenice u ŽDO Zagreb, Katija Blaće razriješena je zamjenice u ODO Šibenik i Marijo Franetović s dužnosti zamjenika u ODO Split.
Nakon održane rasprave u stegovnom postupku protiv Nede Klepac, zamjenice u u Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Državnoodvjetničko vijeće donijelo je odluku kojom ju je proglasilo krivom zbog nanošenja štete ugledu državnom odvjetništvu ili državnoodvjetničkoj dužnosti, odnosno stegovnog djela iz čl. 84. st. 2. točka 6. Zakona o državnom odvjetništvu te joj izreklo stegovnu kaznu ukora.

Na dnevnom redu je imenovanje zamjenika u Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu te imenovanja zamjenika u općinskim državnim odvjetništvima u Pazinu, Sisku, Petrinji, Splitu i Dubrovniku te razrješenja zamjenika povodom njihova vlastita zahtjeva i rasprava u stegovnom postupku protiv zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Metkoviću.

Naime, Općinsko vijeće Općine Brtonigla donijelo je 2. kolovoza 2005. Odluku o raspisivanju natječaja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske te 25. svibnja 2006. Odluku o izboru najpovoljnijih ponuda.
Županijsko državno odvjetništvo u Puli zaprimilo je nacrte ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta, koji se sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (NN 66/01, 87/02, 48/05, 90/05) prije potpisivanja dostavljaju na prethodno mišljenje državnom odvjetništvu. Nakon pregleda cjelokupne dokumentacije te na temelju izvršenih dodatnih provjera, državno odvjetništvo dalo je mišljenje da nacrti Ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske za područje Općine Brtonigla nisu pravno valjani.
Naime, početna cijena poljoprivrednog zemljišta na natječaju nije utvrđena sukladno gore citiranom Zakonu i nisu dostavljena vjerodostojna uvjerenja o statusu i namjeni zemljišta te je Županijsko državno odvjetništvo dalo negativno mišljenje. O tome je izvijestilo Općinu Brtonigla i nadležno Ministarstvo kako bi zbog uočenih nepravilnosti poništili dane suglasnosti na spomenute Odluke.

Nakon što je Uprava za građansko pravo u ovom kao i u drugim sličnim slučajevima izradila nacrt Odluke o davanju suglasnosti, Ingrid Antičević-Marinović koja je tada bila ministar pravosuđa, potpisala je taj akt s obzirom da je sukladno s citiranom Odlukom jedino ona bila ovlaštena potpisati takvu suglasnost.
Važno je napomenuti da je uobičajena praksa Ministarstva pravosuđa da nacrt suglasnosti parafira službenik koji je odluku izradio, načelnik Odjela za stvarna prava i pomoćnica ministrice koja je bila nadležna za Upravu za građansko pravo te da se nakon toga suglasnost daje na potpis ministru, u ovom slučaju ministrici Ingrid Antičević-Marinović, jer bez tih potpisa kojima službenici ovjeravaju da je Odluka zakonita, ministar takve akte ne potpisuje.
Slijedom iznijetog, Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zaključilo je da nema osnova za sumnju da bi Ingrid Antičević-Marinović obavljajući dužnost ministrice pravosuđa potpisom navedene suglasnosti zlouporabila svoj položaj.

I ovom pravomoćnom presudom ponovno je potvrđen stav Državnog odvjetništva Republike Hrvatske da su šume i šumsko zemljište temeljem Zakona o šumama iz 1990. godine postale vlasništvo Republike Hrvatske te da su nezakonita sva raspolaganja jedinica lokalne samouprave na takvom zemljištu neovisno o činjenici što je općina bila ranije upisana kao nositelj prava korištenja.
Također je pritom pravno irelevantna i činjenica je li se općina prije raspolaganja uknjižila i kao vlasnik temeljem arbitražnih odluka o podjeli imovine bivših općina iz razloga jer su te odluke sadržavale i kaluzulu da se one ne odnose na nekretnine na kojima je temeljem posebnih zakona Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva.

Osnovano se sumnja da su od 18. do 21. listopada 1991., u cilju etničkog čišćenja tada okupiranog područja Hrvatske Dubice, Cerovljana i Bačina od preostalog hrvatskog pučanstva prvih četvero osumnjičenih (predsjednik ratnog predsjedništva Općine Hrvatska Kostajnica i komandant općinskog štaba teritorijalne obrane, komandant III. odreda teritorijalne obrane Hrvatska Kostajnica, komandir III. čete III. odreda teritorijalne obrane Hrvatska Kostajnica i komandir stanice Milicije u Hrvatskoj Kostajnici) isplanirali i naredili ubojstvo svog preostalog hrvatskog civilnog stanovništva na tom području, dok je ostalih jedanaest osumnjičenika, inače njima podređenih pripadnika vojnih i policijskih postrojbi tzv. "SAO Krajine", izvršilo njihove naredbe na način da su sastavili popis preostalog stanovništva temeljem kojeg su 19. i 20. listopada 1991. u vatrogasni dom u Cerovljanima i Hrvatskoj Dubici, a pod izgovorom da idu na sastanak i razmjenu, priveli i zatočili najmanje sedamdeset civilnih osoba hrvatske nacionalnosti.
Od navedenog broja zatočenih osoba, tog je dana na intervenciju rodbine i prijatelja među Srbima, na slobodu pušteno ukupno četrnaest osoba.
Jedanaest osumnjičenika su kao neposredni počinitelji, pod rukovođenjem sada pokojnog zapovjednika Milicije, 21. listopada 1991. preostalih 56 civila, žena i muškaraca većinom starije životne dobi, odvezli autobusom uz oružanu pratnju na lokaciju zvanu "Skelište" kod sela Baćin gdje su ih sve hladnokrvno ubili automatskim vatrenim oružjem.
U istražnom zahtjevu predloženo je određivanje pritvora protiv svih osumnjičenika i raspisivanje tjeralice.

Osnovano se sumnja da su kao pripadnici interventnog voda i pričuvnog sastava tzv. "milicije SAO Krajine" tijekom 1991. godine i 1992. godine u ćelijama i hodniku te dvorištu zgrade zatvora u Korenici udarali zatvorenike po tijelu sve dok oni ne bi gubili svijest uslijed čega je većina zatvorenika zadobila teške tjelesne ozlijede sa velikim postotkom invaliditeta i postraumatskim stresnim poremećajem zbog čega se i danas liječe, posebice zarobljenici M. L. (1955.), P. B. (1951.) i N. N. (1956.).
Osumnjičeni su privedeni istražnom sucu Županijskog suda u Gospiću koji im je nakon saslušanja odredio zadržavanje, a ovo je državno odvjetništvo u podnijetom istražnom zahtjevu predložilo određivanje pritvora iz čl. 102. st. 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku.

Okrivljenik se tereti da kao direktor APN-a u Zagrebu od početka 2001. godine do 31. kolovoza 2004., u kojem svojstvu je bio zadužen za zakoniti rad Agencije, nije organizirao i vodio poslovanje Agencije u skladu s Pravilnikom o kupnji, raspolaganju i prodaji nekretnina na koji način je omogućio da se u poslovanju APN-a počini čitav niz nezakonitih postupanja.
Tako je APN, kao kupac, ugovore o kupoprodaji nekretnina zaključivala i za nekretnine za koje vlasnici nisu uopće dali ponudu za prodaju. Nadalje, nije vršena identifikacija druge ugovorne strane kao zemljišnoknjižnih vlasnika predmetnih nekretnina. U pojedinim slučajevima suvlasništva prihvaćane su kao valjane punomoći u kojima nisu bili naznačeni svi suvlasnici. Isto tako, u drugim su slučajevima prihvaćane kao valjane punomoći u kojima je kao ime opunomoćitelja bilo navedeno različito ime od imena vlasnika upisanih u zemljišnim knjigama.
Na opisani način je u 39 različitih slučajeva nezakonitog postupanja APN-a Republika Hrvatska oštećena za iznos veći od 10 milijuna kuna jer tako zaključeni kupoprodajni ugovori nisu bili valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske na nekretninama koje su bile predmet ugovora.
U predmetnom slučaju se i nadalje nastavlja provođenje kriminalističke obrade.

Članovi Državnoodvjetničkog vijeća imenovali su Irenu Kovre de Villa zamjenicom općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Novoj Gradiški, Marinu Jakšić zamjenicom općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i Martinu Zrinščak zamjenicom općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru dok je Ivica Škara imenovan zamjenikom općinskom državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru.
Na vlastiti su zahtjev razriješeni s dužnosti zamjenik u Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru Zvonko Rajković, zamjenik u Općinskom državnom odvjetništvu u Zaboku Miljenko Puškar, zamjenica u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu Gordana Mršić te zamjenica u Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci Jadranka Spicijarić-Brkić i Braslav Bartulović s dužnosti zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Opatiji.
Zoran Perkušić, zamjenik u Općinskom državnom odvjetništvu u Valpovu, trajno je premješten na dužnost zamjenika u Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, dok je zamjenica u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu Nikoleta Vale trajno premještena na dužnost zamjenice u Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci.

Tereti ju se da je točno neutvrđenoga dana u srpnju 2004. godine u svojstvu sudskog zapisničara u Općinskom sudu u Delnicama, u nakani pribavljanja nepripadne imovinske koristi svojim rođakinjama u iznosu od 15.415,02 kune, iskoristila broj sudskog predmeta sa stvarno postojećim strankama i predmetom spora i pod tim brojem izradila lažnu presudu zbog ogluhe. Takvu je lažnu presudu ovjerila stavivši na nju klauzulu pravomoćnosti, te suglasnost prijepisa s izvornikom, koristeći kao sudski zapisničar dostupne joj žigove i istu dala na potpis ovlaštenoj djelatnici parnične kancelarije. Potom ju je tako sastavljenu uručila svojim naprijed navedenim rođakinjama, koje su na osnovi nje u Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Delnicama ishodile uknjižbu svog prava vlasništva na dvije katastarske čestice, a koje su čestice 26. studenog 2004. prodale za iznos od 90.720,00 kuna.
Ujedno ju se tereti da je točno neutvrđenoga dana u kolovozu 2004. godine, u istom svojstvu, u nakani pribavljanja nepripadne imovinske koristi svojoj poznanici u iznosu od 66.355,20 kuna, iskoristila broj sudskog predmeta sa stvarno postojećim strankama i predmetom spora i pod tim brojem izradila lažnu presudu zbog ogluhe. Presudu je ovjerila stavivši na nju klauzulu pravomoćnosti, te suglasnosti prijepisa s izvornikom koristeći kao sudski zapisničar dostupne joj žigove. Potom ju je tobože u svojstvu ovlaštenog djelatnika parnične kancelarije sama i potpisala, i zatim uručila svojoj naprijed navedenoj poznanici, koja je na osnovi te presude u Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Delnicama ishodila uknjižbu svog prava vlasništva na dvije katastarske čestice. Nakon toga je u studenome 2005. godine sama izradila i vlasničke listove za predmetne nekretnine koje je predala spomenutoj poznanici, a na temelju kojih joj je od strane Porezne uprave Ispostave Delnice i razrezan porez na promet nekretnina.
Okrivljena se nalazi u pritvoru Zatvora u Rijeci.

Tereti ga se da je 23. studenog 2006. došao na međunarodni granični prijelaz Mursko Središće, upravljajući teretnim automobilom marke «Renault Magnum», na koje je bila pridodana poluprikolica, slovenskih registarskih oznaka. Prilikom granične i carinske kontrole djelatnicima carine predočio je dokumentaciju kojom je prijavio prijevoz 18 paleta prirodnog, neobrađenog, trebičkog kamena, za naručitelja – slovensko trgovačko društvo. Međutim, carinskom kontrolom utvrđeno je postojanje dvostrukog krova u tovarnom prostoru poluprikolice gdje je u dodanoj pregradi od dasaka ispod cerade pronađeno ukupno 8.540 komada šteka cigareta marke «Marlboro» crveni, bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske. Carinska uprava je procijenila vrijednost pronađenih cigareta na iznos od oko 760.000,00 kuna (100.000,00 EUR-a).
U optužnom prijedlogu je predloženo da se protiv okrivljenika odredi pritvor iz razloga predviđenih odredbama čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku.

Po zaprimanju anonimne kaznene prijave protiv N. E. zbog protupravne gradnje Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu zatražilo je od redarstvenih vlasti provođenje izvida te od građevinske inspekcije provedbu inspekcijskog nadzora zakonitosti gradnje, kao i tumačenje samog statusa i postupanja u ovom slučaju od strane Konzervatorskog odjela u Puli.
Kada su zaprimljene sve potrebne obavijesti i prikupljeni dokazi podnijet je optužni prijedlog protiv N. E. u kojem ga se tereti da je od početka travnja 2006. do 10. svibnja 2006. unutar proglašene kulturnopovijesne cjeline grada Poreča, na Trgu Marafor 13, a znajući da se radi o zaštićenom kulturnom dobru, protivno članku 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i članku 107. st. 1. Zakona o gradnji, kao vlasnik i investitor kuće izveo radove rekonstrukcije na toj kući protivno građevnoj dozvoli. Za navedene radove prethodno nije ishodio potrebna odobrenja i dokumentaciju, odnosno odobrenje Konzervatorskog odjela u Puli i izmjenu građevinske dozvole.
Okrivljenik je radovima rekonstrukcije premašio parametre određene građevinskom dozvolom u zoni unutar granice zaštite zbog čega je predloženo izricanje kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci.

Osumnjičenom se stavlja na teret da je oko 20,30 sati 19. studenoga 2006., a u cilju da liši života, došao do obiteljske kuće u Ulica Ivana Zajca u Grubišnom Polju i pokucao na vrata te, kada je iz kuće izašao M. V., u glavu mu ispalio tri hica iz za sada nepoznate vrste vatrenog oružja. Ujedno je ispalio jedan hitac u njegova prsa uslijed čega je M. V. zadobio teške i po život opasne ozljede od kojih je preminuo na mjestu događaja.
Osumnjičeni je zadržan u pritvoru Zatvora u Bjelovaru.

Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kao liječnici propustili postupati sa dužnom pažnjom sukladno pravilima liječničke struke pri odabiru metode i provođenju liječenja operativnim zahvatom od upale crvuljka oštećenika M. M. (1986.) olako držeći da neće doći do ugrožavanja života i zdravlja imenovanog pacijenta. Postupcima u pripremi, praćenju tijeka i provođenju operacije pacijentu su nanijeli ozljedu trbušne aorte koju nisu pravovremeno sanirali, a kao posljedica te ozljede pacijentu je ugrožen život i kasnije izvršena amputacija noge.
Osumnjičenici se također terete da su poduzeli kirurški zahvat na pacijentu bez njegova izričita i valjanog pismenog pristanka.

Tereti ga se da se 17. studenog 2006. teretnim automobilom marke «Volvo», na koje je bilo pridodano priključno vozilo (vlasništvo austrijskog trgovačkog društva) dovezao na malogranični prijelaz Mursko Središće. Prilikom granične i carinske kontrole djelatnicima carine predočio je dokumentaciju kojom je prijavio prijevoz 28 paleta kartonskog prešanog papira, međutim, pregledom kamiona i prikolice djelatnici carine su pronašli ukupno 21.375 komada šteka cigareta marke «Marlboro» crveni, bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske, a koje su bile skrivene u unutrašnjosti paleta kartonskog prešanog papira. Carinska uprava procijenila je da je vrijednost pronađenih cigareta oko 1.880.550,00 kuna (256.500,00 EUR-a).
U optužnom prijedlogu je predloženo da se protiv okrivljenika odredi pritvor iz razloga predviđenih odredbama čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku.

U rubrici Crna kronika dnevnog lista „Glas Istre“ od 23. ožujka 2006. na str. 46 objavljen je članak pod naslovom „Dvoje liječnika porečke Hitne ugrozilo život pacijentici?“ i u njemu je prenijet iskaz okrivljenika A. I. u kojem on iznosi svoj stav o tome kakva bi trebala biti presuda i svoj stav o krivnji, odnosno nekrivnji optuženih liječnika.
Uočivši i pročitavši taj članak, mišljenje ovog odvjetništva je da je okrivljenik navedenim iskazom, odnosno stavom o tome kakva bi trebala biti presuda počinio kazneno djelo iz čl. 309. st. 2. Kaznenog zakona, pa je kod Općinskog suda u Poreču podignut optužni prijedlog protiv A. I. kojim ga se tereti da je oko podne 23. ožujka 2006. u prostoru Doma zdravlja Poreč, dok je u isto vrijeme bio u tijeku kazneni postupak kod Općinskog suda u Poreču, u telefonskom razgovoru s novinarkom „Glasa Istre“ (na njen upit za izjavu u svezi kaznenog postupka koji se vodi protiv liječnika Doma zdravlja Poreč kod Općinskog suda u Poreču zbog nesavjesnog liječenja) izjavio kako smatra da kolege liječnici nisu počinili nikakvo kazneno djelo te je duboko uvjeren da će presuda biti u njihovu korist. Ta je izjava prenijeta i objavljena u izdanju „Glasa Istre“ od 23. ožujka 2006. u rubrici Crna kronika na stranici 46. čime je okrivljeni, za vrijeme postupka pred sudom a prije donošenja pravomoćne sudske odluke, u sredstvu javnog priopćavanja iznio svoje mišljenje o tome kakvu bi odluku u tom slučaju pravosudni dužnosnik trebao donijeti.
Protiv okrivljenika predloženo je izricanje novčane kazne u visini od trideset prosječnih dnevnih dohodaka.

Tereti ih se da su se od rujna 2001. godine do veljače 2005. godine u Šibeniku, a za vrijeme dok su obnašali dužnosti župana Šibensko-kninske županije i zamjenika župana, zajedno dogovorili i naložili da im se isplate naknade za rad u županijskom poglavarstvu, sve s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi. Istovremeno su znali da obavljaju javnu dužnost profesionalno za što primaju plaću te su ujedno po položaju, i to župan kao predsjednik,a zamjenici župana kao članovi poglavarstva, pa da nemaju pravo na naknadu jer je ta isplata protivna odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, odredbama Statuta Šibensko-kninske županije i Odluke o plaćama dužnosnika Šibensko-kninske županije i naknadama troškova izabranim osobama koje dužnost obavljaju počasno.
Opisanim su, na ime neosnovano isplaćenih naknada, pribavili imovinsku korist u ukupnom iznosu od oko 184.748,00 kuna.

Postoji osnovana sumnja da je oko 21,20 sati 11. studenog 2006. u ugostiteljskom objektu As u Okučanima pucao iz automatske puške M-70 kalibar 7,62 mm i hitcima pogodio više osoba. Od zadobivenih ozljeda tri su osobe na mjestu događaja preminule dok se šest osoba nalazi na liječenju u bolnici u Novoj Gradiški.
Navedenim istražnim zahtjevom osumnjičenika se također tereti da je počinio kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 91 st. 1. toč. 8. u svezi čl. 33, odnosno da je iz automatske puške pucao u pravcu policijskog službenika D.V. u namjeri da ga usmrti.
Istražnom sucu je predloženo da se protiv osumnjičenog odredi pritvor u trajanju od trideset dana zbog posebno teških okolnosti pod kojima je djelo počinjeno.
Istovremeno je predloženo da se protiv okrivljenika provedu određene istražne radnje zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. KZ-a.
Osumnjičenik će biti tijekom dana priveden istražnom sudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu radi očitovanja na ovaj istražni zahtjev, odnosno radi iznošenja svoje obrane.

Tereti ih se da su kao vlasnici tvrtke i, drugoosumnjičeni kao vlasnik obrta, od 26. travnja 1999. do 31. ožujka 2004. u Šibeniku; dogovorivši se prethodno o zajedničkoj gradnji stambeno-poslovne zgrade i sklopivši s bankom ugovor o revolving kreditu za financiranje gradnje; prilikom sklapanja ugovora o prodaji stanova i poslovnih prostora, lažno prikazivali činjenice tražeći uplate na žiro-račun tvrtke i obrta, sklapanje ugovora o cesiji i dr., umjesto da se uplate vrše na depozitni račun banke koja zasnovala založno pravo na zemljištu i zgradi. Zbog opisanog se kupci nisu mogli uknjižiti kao vlasnici čime im je nanesena šteta od oko 4.000.000,00 kuna.

Tereti ga se da se od 2001. godine do studenog 2006. godine nasilnički ponašao prema supruzi S. K. i njihovoj djeci (2001., 2002. i 2006.) te ocu F. K. s kojima živi u zajedničkom domaćinstvu. Djeci nije osiguravao osnovne potrepštine za život, a zarađeni novac je trošio na alkohol i cigarete te često bio pijan. U takvom stanju je u više navrata razbijao pokućstvo, a supruzi i sinu stavljao nož pod vrat prijeteći im da će ih zaklati. Okrivljenog se tereti da je 6. studenog 2006. pred djecom i suprugom nekoliko puta udario nogom njihovog psa, a potom ga izbo nožem zbog kojih je ozljeda pas za par dana uginuo.
Tijekom tog događaja, svom je ocu rekao da bi i njega mogao tako zaklati te ga nožem ubo u predjelu stražnjice, a potom je supruzi stavio nož pod vrat prijeteći da će je zaklati (zadao joj je više manjih porezotina na podlaktici desne ruke).
Okrivljeni je uhićen, a državno je odvjetništvo protiv njega predložilo određivanje pritvora, sudsko-psihijatrijsko vještačenje i izricanje zatvorske kazne.

Osnovano se sumnja da je osumnjičeni počinio navedeno kazneno djelo na štetu pokojne I. N. koja je u toj nesreći stradala kao pješakinja na sjevernom nogostupu Ozaljske ulice prilikom sudara dva osobna automobila. Predloženo je provođenje istražnih radnji, odnosno iznošenje obrane osumnjičenika, saslušanje svjedoka i sudionika prometne nesreće te provođenje sudsko-medicinskog vještačenja kao i prometnog vještačenja u cilju utvrđivanja dinamike nastanka same prometne nesreće kao i kaznene odgovornosti.

Tereti ih se da su kao vlasnik i direktor poduzeća, odnosno drugoosumnjičeni kao vlasnik obrta, od listopada 1998. do ožujka 2004. u Šibeniku, postupajući zajednički i dogovorno s ciljem da si pribave znatnu imovinsku korist, zaključili ugovor o zajedničkom ulaganju i podjeli dobiti te dogovorili gradnju stambeno-poslovne zgrade i prodaju stanova i poslovnih prostora. Kada im je banka odobrila kratkoročni kredit, ugovorom s bankom obvezali su se da će prilikom zaključivanja ugovora o prodaji stanova i poslovnih prostora ugovoriti da kupci obave uplate kupoprodajne cijene na depozitni račun kod te banke. Temeljem istog ugovora, banka je stekla založno pravo na zemljištu i zgradi. Suprotno ugovoru o kreditu, zatražili su od deset kupaca da novac za kupljene nekretnine predaju u gotovini osobno njima što su oni i učinili, a osumnjičeni nisu položili novac na depozitni račun, već su ga prisvojili pribavivši si tako oko 2.810.890,00 kuna.

Okrivljenog službenika se tereti da je od 6. listopada 2003. do 30. kolovoza 2005., obavljajući poslove glavnog blagajnika u poslovnici jedne od banka u Splitu, dio novčanih sredstava iz glavne blagajne kontinuirano neovlašteno zadržavao za sebe, a da bi prikrio takvo postupanje, u dokumentaciji je prikazivao veće novčane iznose od stvarno deponiranih u bankomatu.
Opisanim postupanjem je oštetio banku za iznos od 700.000,00 kuna.

Tijekom postupka je utvrđeno da okrivljenici, D. M. kao inženjer gradilišta na spojnom kolektoru i S. M. kao poslovođa istog gradilišta, nisu postupali sukladno važećim propisima o zaštiti na radu uslijed čega su dva radnika smrtno stradala. Naime, okrivljenici su naložili radnicima izvođenje radova na iskopu i polaganju cijevi, iako svjesni da nije sastavljen plan zaštita na radu, da se rov urušava i da bez postavljanja bočnih potporanja nije sigurno daljnje izvođenje radova. Međutim, upravo uslijed navedenih propusta došlo je do iznenadnog odronjavanja veće količine zemlje na radnike D. M. i L. Š. koji su se nalazili u rovu i pri tome zadobili teške i po život opasne ozljede od kojih su odmah preminuli.
Protiv navedene presude podnijeta je žalba zbog odluke o kazni, jer državno odvjetništvo smatra da navedene zatvorske kazne nisu primjerene kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika i težini posljedice.

Okrivljenika D. D. tereti se da je maskiran (na glavi imao crnu vunenu kapu s prorezom za oči) oko 9,17 sati 14. listopada 2006., potaknut s ciljem da liši života radi oduzimanja veće svote novca, ušao u prostorije poslovnice FINE u Đurđevcu držeći u ruci pištolj marke "Crvena zastava" kalibar 7,65 mm s više metaka u spremniku i metkom u cijevi, a u kojoj su se u to vrijeme pored zaštitara M. B. (obavljao poslove osiguranja poslovnice) nalazili i djelatnici poslovnice te troje građana.
Budući da su mu se zaštitar M. B. i građanin I. M. nalazili na putu prema prostoriji noćno-dnevnog trezora u kojoj se nalazila veća količina novca, odmah je ispalio jedan hitac iz pištolja u zaštitara i u građanina. Zatim je ušao u prostoriju noćno-dnevnog trezora iz koje je uzeo te zadržao za sebe iznos od oko 321.700,00 kuna.
Pri povratku prema izlazu iz Poslovnice ispalio je još po jedan hitac u zaštitara M. B. i građanina I. M., iako su oni beživotno ležali na podu prostorije. Napustio je prostorije FINE i udaljio se u nepoznatom pravcu, nanijevši zaštitaru ustrijelnu i prostrijelnu ranu glave te je on od zadobivenih ozljeda preminuo u vozilu hitne pomoći, dok je I. M. nanio dvije prostrijelne rane glave i tijela te je on preminuo na mjestu događaja.
Okrivljenog se ujedno tereti da je, od točno neutvrđenog dana pa do 18. listopada 2006. na tavanu svoje kuće u Kalinovcu, držao automatsku pušku marke "Crvena zastava" kalibar 7,62 mm, 357 komada streljiva istog kalibra, ručnu obrambenu bombu "M-52" te 43 kom. streljiva kalibra 7,9 mm.

Okrivljenicima se stavlja na teret da su 27. travnja 2006. u Zagrebu, zajedno i po prethodnom dogovoru, koristeći neznanje i nepovoljni položaj u kojem se našao J. M., budući da mu je bio nužno potreban novac za završetak stambenog objekta, predali mu 70.000,00 € s time da mora u roku od četiri mjeseca vratiti 100.000,00 € o čemu su sklopili Ugovor o zajmu ovjeren kod javnog bilježnika. Da bi zatim krajem srpnja 2006., M. G. nazvao oštećenog J. M. tražeći da mu da navedeni iznos, govoreći da se novac mora "stvoriti" i da oni neće dugo čekati zbog čega im je oštećeni u dva navrata predao iznos od po 7.000,00 €, pri čemu je A. Č. bio agresivan u namjeri da ga zastraši, što je kod oštećenog J. M. izazvalo osjećaj nesigurnosti, tako da je našavši se u bezizlaznoj situaciji i sa idejom da si oduzme život zatražio pomoć policije.
Daljnjom intervencijom redarstvenih vlasti 2. listopada 2006. obojica okrivljenih su u jednom zagrebačkom ugostiteljskom objektu spriječeni u daljnjoj namjeri nezakonite naplate cjelokupnog iznosa.
U ovom predmetu je zatraženo da izvanraspravno vijeće Općinskog suda u Zagrebu protiv M. G. i A. Č. odredi pritvor.

Tereti ga se da je oko 8,15 sati 12. ožujka 2006. u naselju Mokro Polje, u privatnom lovištu "Rape-Zrmanja", nakon što mu je N. Ž. s kojim je bio u hajci na divljač, javio da njegovi psi nagone divljač prema njemu, a potom kad je iz pravca guste grabove šume začuo lavež pasa te primijetio micanje granja, misleći da se u šumi nalazi divljač, ispalio iz lovačke puške jedan hitac, ne očekujući da bi mogao ustrijeliti oštećenog N.Ž. No, hitac je pogodio N. Ž. te je on od zadobivene strijelne rane leđa preminuo na mjestu događaja.

Osnovano se sumnja da su od ožujka do 12. listopada 2004. u Šibeniku, i to osumnjičeni 47-godišnjak kao djelatnik Hrvatskih šuma, zastupajući tuženika u parnici koja se vodila pred Općinskim sudom u Šibeniku u kojoj je tužitelj tražio pravo vlasništva čest. zem. 1280/2 K.O. Tisno u površini od 4.075 m2, protivno odredbama Zakona o šumama i internim aktima Hrvatskih šuma, u formi sudske nagodbe priznao drugoj pravnoj osobi, čiji je punomoćnik osumnjičeni 44-godišnjak, pravo vlasništva cijele čestice u površini od 53127 m2, inače u vlasništvu Republike Hrvatske, uz obvezu isplate Hrvatskim šumama određenog iznosa.
Ujedno se osnovano sumnja da je 44-godišnjak prije sklapanja nagodbe u više navrata kontaktirao 47-godišnjaka i nagovarao ga na sklapanje iste, tako da je sklapanjem sudske nagodbe toj pravnoj osobi pribavio znatnu imovinsku korist, a na štetu Republike Hrvatske.
Postoji osnovana sumnja da je 47-godišnjak počinio i kazneno djelo krivotvorenja isprava na način da je u gornjem postupku uporabio preinačenu javnu ispravu.

Tereti ga se da je 28. srpnja 2006. na Autocesti A-1, na području Obrovca, unutar tunela Ledenik izazvao prometnu nesreću naletjevši punom brzinom bez kočenja teretnim vozilom sa priključnim vozilom na kolonu vozila zaustavljenu u zastoju u tunelu. U prometnoj nesreći smrtno su stradale Jadranka Matešić – Marković i njezin maloljetni sin, te Zdenka Kuhta i njezina maloljetna kćerka, koji su se nalazili u osobnom automobilu Opel Astra na začelju spomenute kolone. Uz opisano, došlo je i do lančanog sudara s još pet vozila zaustavljenih u koloni ispred Opel Astre pri čemu su lakše ozlijeđene tri osobe te je nastala velika materijalna šteta.
U istoj optužnici tereti ga se i za kazneno djelo krivotvorenja isprave opisanog po čl. 311. st. 2. i 1. Kaznenog zakona, jer je tijekom opisanog događaja priključno vozilo, priključeno na njegovo teretno, imalo nepripadajuću registarsku oznaku čega je on bio svjestan.

Osnovano se sumnja da je kao odgovorna osoba s ciljem da drugom prouzroči štetu velikih razmjera, prekoračio granice svojih ovlasti i tako drugome prouzročio štetu velikih razmjera, odnosno da je 27. travnja 2006. u Tribunju, kao predsjednik vijeća Mjesnog odbora, s ciljem da rušenjem zgrade Uljare na obali uz more prouzroči štetu velikih razmjera za Republiku Hrvatsku, prekoračio ovlasti i samovoljno bez znanja vlasnika, kao i vijeća Mjesnog odbora Tribunj i Poglavarstva Grada Vodice, dogovorio sa jednim građevinskim poduzetnikom rušenje zgrade i uklanjanje otpada, obećavši da će mu vijeće Mjesnog odbora za taj posao platiti 6.500,00 EUR-a. Građevinski je poduzetnik 29. i 30.travnja 2006. zgradu srušio i uklonio otpad, tako da je Republika Hrvatska oštećena za oko 450.000,00 kuna.
Navedena zgrada sagrađena je oko 1950. godine i sastojala se od prizemlja i kata te je u vlasništvu Republike Hrvatske, a ujedno se nalazila ispred kuće osumnjičenog na udaljenosti od 6 do 7 metara.

Tereti ih se da su kao članovi uprave INE d.d. 17. travnja 2002. zaključili ugovor o prodaji motornih benzina, odobravajući rabat kupcu, jednom trgovačkom društvu, protivno internim aktima i poslovnoj politici, čime je INI d.d. nanijeta šteta u iznosu od 4.042.668,54 kuna.

Tereti ih se da su od 21. do 25. rujna 2006. zajedno i dogovoru protupravno postupale, odnosno da je V. J. kao stručni referent za vojnu obvezu u Novačkom povjerenstvu br. 5 Službe za vojne osobe, Uprave za ljudske resurse MORH-a, oštećenicima neistinito predočila da na zakazanom liječničkom pregledu neće biti oslobođeni vojne obveze, pa ih obećala povezati sa okrivljenom N. S.-P. odnosno „doktoricom Natašom“, iako je znala da će po Novačkom povjerenstvu biti ili već jesu oslobođeni vojne obveze na temelju priložene medicinske dokumentacije. Okrivljenu N. S.-P. tereti se da je, neistinito se predstavivši kao „doktorica Nataša“, za iznos od 700 eura koji su joj oštećenici predali, obećala dati pozitivno mišljenje za njihovo oslobođenje od vojne obveze. Ujedno im se stavlja na teret pokušaj istovjetnog kaznenog djela u odnosu na jednog oštećenika. Također, okrivljenu V. J. tereti se za počinjenje kaznenog djela krivotvorenja službene isprave, odnosno da je iz spisa već postojećeg predmeta u MORH-u fotokopirala dva liječnička nalaza te u njih unijela osobne podatke druge osobe i takvu priložila zahtjevu za ocjenu sposobnosti za vojnu obvezu M. V., temeljem čega je M. V. ocijenjen nesposobnim za vojnu obvezu.
Predloženo je da se protiv okrivljene V. J. temeljem čl. 102 st. 1 toč. 3 ZKP-a produlji pritvor.

Naime, nakon što je izvanraspravno vijeće istog suda uvažilo našu žalbu protiv istovjetnog rješenja istražnog suca i vratilo mu spis na ponovno odlučivanje, isti sudac je danas ponovno donio rješenje kojim je odbio zahtjev za zadržavanjem osumnjičenika B.G. Kako smatramo da je i ovo rješenje nezakonito, jer postoje i stvarni i pravni razlozi za zadržavanjem osumnjičenika B.G., to smo protiv navedenog rješenja podnijeli žalbu.

Postoji osnovana sumnja da je od 23 sata do 6 sati 22./23. listopada 2006., u stanu svojih roditelja u Rijeci, a u cilju da ih oboje usmrti, u kuhinji za vrijeme dok je njegov otac sjedio na kauču, kuhinjskim mu nožem zadao više uboda u predjelu prsnog koša. Nakon toga je svoju majku fizičkom snagom srušio na pod kuhinje i više je puta nogom udario u glavu, a potom joj zadao ubodnu ranu u prsni koš. Uslijed navedenih uboda otac i majka su preminuli.
Osumnjičeni je zadržan u pritvoru Zatvora u Rijeci.

U noći između 16. i 17. listopada 2006. u svojoj kući u selu Duće pronađen je usmrćeni umirovljenik S. D., odnosno izudaran tupo-tvrdim predmetima po glavi, tijelu i udovima. Policijski službenici došli su do saznanja da su to djelo počinila dva maloljetnika za koje postoji osnovana sumnja da su navedene noći razvalili prozor i ušli u kuću s dva metalna montirača («pajsera») te nasrnuli na umirovljenika S. D. Zadanim udarcima nanijeli su mu mnogobrojne ozljede po glavi, tijelu i udovima te mu je nanesena i koštano-moždana trauma glave koja je rezultirala smrću. Osumnjičeni su potom pokupili po kući i odnijeli tisuću kuna te zlatninu čija vrijednost još nije utvrđena i mobitel.
Osumnjičeni su 23. listopada 2006. privedeni sucu za mladež Županijskog suda u Splitu gdje su ispitani, a nakon čega je podnijet zahtjev za provođenje pripremnog postupka protiv navedenih maloljetnika te predložila i određivanje pritvora protiv obojice temeljem odredbe članka 102. stavak 1. točke 2. i 4. ZKP-a, što je sudac za mladež prihvatio, pokrenuo pripremni postupak i odredio pritvor.

Tereti ga se da je od 3. siječnja 2005. pa do 6. veljače 2006. u Đurđevcu, kao predsjednik Uprave trgovačkog društva iz Đurđevca protivno odredbi čl. 30. st. 1. toč. 2. Zakona o rudarstvu, a znajući da temeljem zaključenog ugovora o koncesiji za eksploataciju i oplemenjivanje šljunka Ureda za gospodarstvo Koprivničko-križevačke županije, Ispostava Đurđevac, kojim je tom trgovačkom društvu izdano odobrenje za izvođenje rudarskih radova samo na sjevernom dijelu eksploatacijskog polja, obavljao eksploataciju mineralne sirovine, prirodnog šljunka i pijeska i na jugozapadnom dijelu istog polja. Iako je znao da za to područje nema rudarsku koncesiju, pri opisanoj je eksploataciji iskopana ukupna količina od 149.685,54 m3 mineralne sirovine u vrijednosti od 4.490.566,20 kuna, čime je pribavio trgovačkom društvu nepripadnu imovinsku korist u navedenom iznosu, a za koji iznos je oštećen državni proračun.

Uz istražni zahtjev priloženo je odobrenje Mandatno-imunitetnog povjerenstva Hrvatskog sabora kojim se odobrava pritvaranje i vođenje kaznenog postupka protiv navedene osobe.
U istražnom zahtjevu predloženo je određivanje pritvora protiv B. G. zbog posebno teških okolnosti pod kojima je djelo počinjeno i zbog opasnosti od ometanja istrage.

Tereti ga se da je u ranim jutarnjim satima 20. listopada 2006. u Opatiji, povrijeđen nekorektnim odnosom zaposlenika jednog noćnog lokala (odbili ga poslužiti pićem zbog neplaćanja računa) s ciljem da napakosti vlasniku lokala i onemogući mu daljnji rad, a u skladu sa prethodnom najavom u kolovozu kada je imenovanom rekao da će mu dignuti lokal u zrak plastičnom eksplozivom i nakon što je zaposlenicima najavio da sutra neće raditi u lokalu, u obližnjem parku sačekao zatvaranje lokala te da gosti i osoblje napuste lokal a potom, u namjeri da uništi lokal, na ulazna dvokrilna vrata zalijepio eksplozivnu napravu koju je sam napravio. Zatim je zapalio fitilj i pobjegao sa mjesta događaja, pristajući pri tom da ugrozi živote slučajnih prolaznika u vrijeme eksplozije i imovinu velike vrijednosti. Opisanim je izazvao eksploziju kojom su uništena ulazna vrata lokala, reklama iznad ulaza te 18 prozorskih stakala na istočnoj strani obližnjeg hotela, pričinivši točno neutvrđenu štetu vlasniku lokala i hotelu, a koja šteta prelazi novčani iznos od 10.000,00 kuna. Ujedno je izazvao opasnost za imovinu u vrijednosti preko 100.000,00 kuna i moguću opasnost po život slučajnih prolaznika u vrijeme eksplozije.
Okrivljeni se nalazi u pritvoru Zatvora u Rijeci.

Naime, postoji osnovana sumnja da su prijavljenici kao pripadnici jedinice za posebne namjene krajem 1991. godine u Osijeku, za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku, nezakonito privodili, zlostavljali, a zatim i ubili više civilnih osoba.
U istražnim zahtjevima predloženo je određivanje pritvora protiv svih osumnjičenika zbog opasnosti od ometanja istrage i zbog posebno teških okolnosti pod kojima je djelo počinjeno.

Tereti ga se da je djelo počinio iz neizravne namjere tako što je napao na suprugu i tukao je šakama po glavi i tijelu dok je ova držala u naručju i hranila njihovu jednomjesečnu bebu, a unatoč njezinu upozorenju da može ozlijediti dijete. Nastavio ju je tući govoreći da će ubiti nju i dijete znajući da svojim udarcima može dijete usmrtiti. Uslijed njegovih udaraca dijete je zadobilo višestruke prijelome lubanje koje ozlijede su teške i po život opasne, ali smrtna posljedica je izostala zbog ukazane stručne liječničke pomoći.
Stavljen je prijedlog da se nad osumnjičenim odredi pritvor te je rješenjem o provođenju istrage pritvor i određen.

Osnovano se sumnja da je oko 9,17 sati 14. listopada 2006. ušao u prostorije Poslovnice FINE u Đurđevcu u cilju da dođe do nezaslužene materijalne dobiti. U to su se vrijeme u prostoriji FINE nalazili djelatnicikoji su obavljali poslove platnog prometa i brojenja novca prethodno pohranjenog u noćni trezor, te zaštitar Zaštitarske kuće „Sokol-Marić“ M. B.(obavljao poslove osiguranja poslovnice) kao i troje građana.

U ruci je imao pištolj marke "Crvena zastava" kalibar 7,65 mm sa više metaka u spremniku i metkom u cijevi, a glavu je maskirao crnom vunenom kapom koja je imala samo prorez za oči.
Uočivši kroz otvorena vrata da dvije djelatnice broje novac u prostoriji koja se nalazila uz šalter-salu, krenuo je prema toj prostoriji, no kako su se zaštitar i građanin I. M. nalazili u blizini te prostorije, htijući ih usmrtiti da bi ih onesposobio za pružanje otpora i omogućio si uzimanje novca, ispalio je jedan hitac u zaštitara te jedan hitac u građanima I. M.
Potom je s uperenim pištoljem ušao u prostoriju i krenuo prema stolu na kojem se nalazio novac, za kojim su brojeći ga sjedile V. P. i R. J.-B. te se odmah od straha sakrile ispod stola, a on je sa stola uzeo iznos od oko 321.700,00 kuna i stavio ga u bijelu PVC vrećicu. Vratio se u prostoriju šalter-sale i još jednom ispalio po jedan hitac u zaštitara M. B. i I. M. iako su oni nepomično ležali na podu prostorije, te je napustio prostorije FINE i udaljio se u nepoznatom pravcu. Ispaljenim metcima nanio je zaštitaru M. B. ustrijelnu i prostrijelnu ranu glave od kojih je ozljeda on preminuo u vozilu hitne pomoći, a I. M. dvije prostrijelne rane tijela i glave od kojih je on preminuo na mjestu događaja.

Tereti ga se da je oko 17,45 sati 29. svibnja 2006. u obiteljskoj kući u Mađarevu, u cilju da usmrti svoju suprugu K. M. s kojom se prethodno posvađao, uzeo automatsku pušku i došao u kuhinju u kojoj su bile K. M. i kći A. M. te pušku usmjerio prema supruzi, a kada je kćer krenula prema njemu i podigla desnu ruku u namjeri da ga spriječi, iako svjestan da time ugrožava i njen život, opalio je jedan metak i pogodio A. M. u desnu ruku teško je ozlijedivši. Metak je potom pogodio K. M. u trbuh te je ona preminula zbog zadobivenih ozljeda (strijelna rana trbuha sa razdorom trbušne aorte, višestruki razdor jetre i desnog bubrega).
Potom je otišao do susjedne kuće u vlasništvu Đ. T. i u cilju da ju usmrti, iz automatske puške ispalio metak u njen trbuh (strijelna rana trbuha), a život joj je spašen zahvaljujući hitnoj liječničkoj intervenciji.
Tereti ga se da je tijekom Domovinskog rata, kao pripadnik Hrvatske vojske u neutvrđeno vrijeme a po završetku akcije „Oluja“ i povratku kući, sa sobom donio automatsku pušku s preklopnim kundakom marke „Crvena zastava – Kragujevac“ s pripadajućim spremnikom i neutvrđenim brojem metaka, a koju je neovlašteno skrivao i posjedovao sve do 3. lipnja 2006. kada mu je ona oduzeta.
U optužnici je predloženo određivanje pritvora temeljem čl. 102. st. 1. toč. 1, 3. i 4. ZKP-a, izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti o alkoholu temeljem čl. 76. KZ-a, te izricanje sigurnosne mjere oduzimanja predmeta koji su bili upotrijebljeni za počinjenje kaznenog djela, temeljem čl. 80. KZ-a.

Članovi Državnoodvjetničkog vijeća na 69. sjednici imenovali su Josipu Bešlić zamjenicom općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu. Na vlastiti je zahtjev razriješena Angelina Miljenović, zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu zbog odlaska u mirovinu. Zbog dvije uzastopne negativne ocjene donijeta je odluka o razrješenju Ranka Rađenovića, zamjenika općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

Na dnevnom redu je imenovanje po jednog zamjenika u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu te razrješenje zamjenice u Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu kao i odlučivanje o zahtjevu za razrješenjem jednog zamjenika općinskog državnog odvjetnika.

Okrivljenike se tereti da su 15. rujna 2006. oko 21 sat u Žrnovnici postupali na način da je D. P. Č. suprotno odredbi čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga, s nakanom daljnje prodaje, nabavio dva paketića oblijepljena smeđom ljepljivom trakom u kojima se nalazilo ukupno 190,72 grama opojne droge heroin. Navedenu je drogu u jednom ugostiteljskom objektu predao J. I. koji je te paketiće droge uzeo s istim ciljem daljnje prodaje. Po izlasku, ispred ugostiteljskog objekta zatekli su ih policijski službenici pri čemu je J. I. pokušao pobjeći, no kada su ga policajci okružili, odbacio je paketiće s drogom. 
Obojica okrivljenika nalaze se u pritvoru.

Tereti ga se da je oko 3 sata 6. listopada 2006. u svojoj kući u Plavnom svoju teško bolesnu suprugu šakama udario i oborio na pod, a potom s ciljem da je usmrti, donio iz garaže kantu s benzinom te je čitavu polio benzinom, upalio šibicu i bacio na nju, od čega je odmah po cijelom tijelu oštećenicebuknula vatra. Vatru je uspio ugasiti D. T. a oštećena je zadobila opekline trećeg stupnja koje su zahvatile 80 posto tijela tako da se liječnici bore za njen život.
Istražni je sudac donio rješenje o provođenju istrage kojim je ujedno određen pritvor protiv okrivljenika, na temelju čl.102 st.1 toč.2,3 i 4 ZKP-a.

Okrivljenog H. T. tereti se da je od siječnja do rujna 2006. godine u Vinkovcima, u više navrata prodavao drogu amfetamin okrivljenom A. R., a zatim je radi prikrivanja porijekla tako pribavljenog novca, polagao ga na svoj tekući račun kod Privredne banke Zagreb d. d. Time je stekao najmanje 115.450,00 kuna koje je podizao na bankomatima poslovnice navedene banke.
Okrivljeni A. R. je od 27-godišnjeg H. T. u više navrata u istom razdoblju, a radi daljnje prodaje, kupovao veće količine droge amfetamin, te je dio te droge dao na besplatno konzumiranje okrivljenom D. Z. Ujedno se D. Z. tereti da je 4. rujna 2006. dao na korištenje svoj osobni automobil okrivljenom A. R. da bi ovaj mogao otići u Vinkovce radi kupovine droge, a zatim je dio tako pribavljene droge primio na čuvanje i sakrio ga u svojoj kući, dok je manju količinu amfetamina držao za svoju uporabu.
Okrivljeni H. T. se nalazi u pritvoru u Zatvoru u Osijeku.

Osnovano se sumnja da je 62-godišnjak u jutarnjim satima 4. listopada 2006. na ročištu pred Općinskim sudom u Opatiji u parničnom predmetu, a nakon što je uređujuća sutkinja pojasnila svoj pravni stav u svezi spomenutog postupka, ustao i zaprijetio ubojstvom. Na traženje spomenute sutkinje da pričeka službenike policije, okrenuo se prema njoj i odgurnuo joj obje ruke, a nakon toga se između sutkinje i okrivljenoga ispriječio odvjetnik. Osumnjičeni je i odvjetniku uputio prijetnju ubojstvom što je kod svih nazočnih izazvalo osjećaj straha i nelagode.

Naime, povodom istražnog zahtjeva Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 24. ožujka 2005., za provođenje istrage protiv S. F. i P. T. zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 1. i 4. i čl. 292. st. 1. i 2. KZ-a, istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu izrazio je neslaganje.
Nakon toga, izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu, ne prihvaćajući stav istražnog suca donijelo je 25. svibnja 2005., rješenje o provođenju istrage protiv imenovanih koje je i potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. svibnja 2006.
Tako je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno postojanje osnovane sumnje da su osumnjičenik S. F. kao predsjednik i osumnjičenik P. T. kao izvršni direktor jedne neprofitne organizacije, u cilju pribavljanja nepripadne materijalne dobiti tvrtki u vlasništvu osumnjičenika S. F. i osumnjičenom P. T. osobno, na Skupštini organizacije u listopadu 2001. godine ishodili donošenje odluke o prijenosu prava vlasništva građevinskog zemljišta u Novom Zagrebu, sa organizacije na tvrtku osumnjičenog S. F. i osumnjičenog P. T. u jednakim idealnim dijelovima.
Članovima Skupštine obrazložili su da će time njih dvojica povratiti vlastita ulaganja dana organizaciji u vidu pozajmice u svrhu nabave zemljišta od Grada Zagreba, a potom lakše i brže nego organizacija realizirati kredite kod poslovnih banaka za izgradnju jednog centra za skrb prešućujući pritom činjenicu da zemljištem može raspolagati samo organizacija u svrhu izgradnje tog centra u koju svrhu je Grad Zagreb i dodijelio zemljište organizaciji pod povoljnim uvjetima.
U svibnju 2002. godine to su građevinsko zemljište prodali jednom trgovačkom društvu koje je tvrtki u vlasništvu osumnjičenog S. F. isplatilo na ime kupoprodajne cijene oko 5.308.000,00 kuna a osumnjičenom P. T. osobno iznos od oko 5.310.000,00 kuna.

Osnovano se sumnja da je kao direktor i odgovorna osoba drugoosumnjičenog trgovačkog društva od 27. lipnja 2006. do 7. rujna 2006. u mjestu Novo Čiče protivno čl. 30. Zakona o rudarstvu - bez rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova, dozvolio da se na eksploatacijskom polju Novo Čiče obavlja iskorištavanje mineralnih sirovina građevnog pijeska i šljunka, a gdje je iskopano 112.421,74 m3 građevnog pijeska i šljunka u sraslom stanju u vrijednosti od oko 3.372,000,00 kuna.
Trgovačko društvo iz Velike Gorice, čiji direktor je osumnjičeni 48-godišnjak, tereti se za kazneno djelo protupravne eksploatacije rudnog blaga, a vezano za članak 3 st. 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

Okrivljenika se tereti da je od 1. siječnja 1998. do 30. lipnja 2001. kao član uprave – direktor trgovačkog društva iz Velike Gorice, u namjeri da neplaćanjem poreza to trgovačko društvo ostvari nepripadnu novčanu dobit, u poslovnim knjigama knjižio račune koji imaju karakter osobne potrošnje i ukupne iznose za izvršena ulaganja u tuđu imovinu kao troškove poslovanja navedenog trgovačkog društva. Na taj način umanjio je obvezu uplate poreza na dobit u ukupnom iznosu od 82.461,61 kune. Okrivljenik je također knjižio račune koji imaju karakter osobne potrošnje na teret troškova poslovanja čime je umanjio obvezu uplate poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 35.181,63 kune.
Svojim postupanjem oštetio je državni proračun Republike Hrvatske za iznos od 117.643,24 kune.

Osumnjičenika se tereti da je kao prodavač žetona za video igrice u lunaparku u Zaprešiću od 11. lipnja pa do 24. lipnja 1999. u više navrata u tom lunaparku te na drugim mjestima u Zaprešiću prišao tada osmogodišnjem dječaku i počinio navedeno kazneno djelo zauzvrat mu dajući novac i besplatne žetone za video igrice.
Istražnim zahtjevom predloženo je da se osumnjičeniku, koji je zadržan rješenjem istražnog suca, odredi pritvor iz razloga propisanog u članku 102 stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku.

Osnovano se sumnja da je 49-godišnjakinja neutvrđenog dana u srpnju 2004. godine kao sudski zapisničar, u namjeri pribavljanja nepripadne imovinske koristi svojim rođakinjama u iznosu od oko 7.300,00 kuna, iskoristila sudski broj predmeta sa stvarno postojećim strankama te pod tim brojem izradila lažnu presudu zbog ogluhe, a koju je potom ovjerila stavivši na nju klauzulu pravomoćnosti koristeći pritom kao sudski zapisničar dostupne joj žigove. Takvu je presudu dala na potpis ovlaštenoj djelatnici parnične kancelarije, a potom uručila svojim rođakinjama koje su na osnovu nje ishodile uknjižbu svog prava vlasništva na dvije katastarske čestice koje su u studenom 2004. godine prodale za iznos od oko 90.700,00 kuna.
Također, postoji osnovana sumnja da je točno neutvrđenog dana u kolovozu 2004. godine, u namjeri pribavljanja nepripadne imovinske koristi svojoj poznanici u iznosu od oko 66.300,00 kuna, iskoristila sudski broj predmeta sa stvarno postojećim strankama i pod tim brojem izradila lažnu presudu zbog ogluhe. Lažnu presudu je ovjerila klauzulom pravomoćnosti, te je tobože, u svojstvu ovlaštenog djelatnika parnične kancelarije sama i potpisala te ju uručila svojoj poznanici koja je na osnovi nje ishodila uknjižbu svog prava vlasništva na dvije katastarske čestice.
Osumnjičena je zadržana u prostorijama Zatvora u Rijeci i protiv nje je predloženo određivanje pritvora.

Osnovano se sumnja da je od studenog 2005. godine do 18. kolovoza 2006. godine u Rijeci ozbiljno ugrozila razvitak i zdravlje svoje troje male djece (u dobi od šest mjeseci, te dvije i tri godine), odnosno da nije vodila brigu o njihovim osnovnim životnim uvjetima stanovanja tako da su u zapuštenom i raznim nepotrebnim stvarima zatrpanom stanu nastali uvjeti koji su kod šestomjesečne djevojčice uzrokovali učestale respiratorne poteškoće i hospitalizaciju. Unatoč upozorenjima djelatnika Centra za socijalnu skrb Rijeka, prostor nije učinila prikladnim za život svoje male i bolesne djece, a niti je pristala na njihov smještaj u ustanovu za djecu bez odgovarajuće skrbi.
Također je tijekom tri dana u kolovozu 2006. godine više puta na dan dvogodišnje i trogodišnje dijete ostavljala same u stanu, pa je tako 18. kolovoza 2006., za vrijeme njenog izbivanja, iz neutvrđenog uzroka došlo do požara u stanu. Trogodišnji dječak je spašen brzom intervencijom građana i zadobio je tešku tjelesnu ozljedu (opekline III. stupnja), dok se dvogodišnja djevojčica ugušila želučanim sadržajem uslijed udisanja dima i začepljenja dušnika.

Okrivljena je 28. rujna 2006. uz kaznenu prijavu privedena istražnom sucu koji je temeljem čl. 98. st. 2. Zakona o kaznenom postupku odredio zadržavanje u trajanju od 48 sati.
Na danas održanom ročištu istražni sudac je donio rješenje o provođenju istrage i odredio pritvor u trajanju od 30 dana temeljem čl. 102 st.1. toč. 2 ZKP-a.
Također, istražni je sudac odlučio temeljem čl. 207. ZKP-a, s obzirom da to zahtijevaju probici kaznenog postupka i razlozi morala, da se kazneni postupak proglašava tajnim.

Osnovano se sumnja da je 28-godišnjak od 3. svibnja do 26. rujna 2006. kao zaštitar jednog zaštitarskog društva, a koje je temeljem zaključenog ugovora s riječkom tvrtkom pružalo joj usluge preuzimanja i prijenosa vrijednosnih pošiljaka, te bio zadužen za prijenos novca, po preuzimanju dnevnih utržaka položenih u vrećice od strane referenata tehničkog pregleda tvrtke radi njihova polaganja u dnevno-noćni trezor FINA-e, u više desetaka navrata izostavio ubaciti u navedeni trezor više desetaka vrećica s novcem. Na opisani je način uzeo i za sebe na štetu tvrtke zadržao ukupan novčani iznos od oko 1.480.000,00 kuna.
Protiv osumnjičenog je predloženo određivanje pritvora.

Okrivljenik je 26. rujna 2006. uhićen na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Erdut jer je prilikom pregleda teretnog vozila kojim je upravljao pronađeno skriveno 14.720 kutija cigareta „Marlboro“ sa zaštitnom markicom Republike Srbije i 12.330 kutija cigareta „Memphis“ bez zaštitne markice, ukupne vrijednosti oko 350.000 kuna.
Protiv okrivljenika predloženo je određivanje pritvora, izricanje zatvorske kazne i oduzimanje opisanog teretnog vozila.

Osnovano se sumnja da je 49-godišnja službenica Općinskog suda u Delnicama 13. prosinca 2004. kao sudski zapisničar, a na nagovor geometra (1960.), koji je sređivao zemljišno-knjižno stanje za stranku (1975.), s ciljem da istoj stranci pribavi nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 9.878,40 kn, iskoristila sudski broj predmeta sa stvarno postojećim strankama i pod brojem toga predmeta izradila lažnu presudu zbog ogluhe. Nakon toga je istu presudu ovjerila stavivši na nju klauzulu pravomoćnosti, koristeći kao službenik suda dostupne joj žigove, te je uručila prije spomenutom geometru, koju presudu je on 16. prosinca 2004. predao na uknjižbu Općinskom sudu u Delnicama, da bi zemljišno-knjižni referent, ne sumnjajući u ispravnost iste presude, naprijed spomenutu stranku (1975.) upisao u zemljišne knjige kao vlasnicu.
Također, 24. prosinca 2004., 31-godišnja spomenuta stranka, zaključila je kupoprodajni ugovor, kojim je prodala zemljišne čestice navedene u vlasničkom listu, pribavivši si imovinsku korist od najmanje 9.787,40 kuna.

Osumnjičeniku se stavlja na teret da je oko 21,30 sati 17. rujna 2006. došao do Gradskog muzeja u Vinkovcima. Nakon što je nasilno otvorio ulazna vrata i ušao u muzej, po ulasku u ured ravnatelja nasilno je otvorio i drveni ormar te iz njega uzeo i odnio metalnu kasu u kojoj se nalazila zbirka predmeta neprocjenjive arheološke i umjetničke vrijednosti od kojih neki datiraju još iz vremena Rimskog doba.
Protiv osumnjičenog je predloženo određivanje pritvora i izricanje kazne zatvora.

Postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni kao direktor jednog trgovačkog društva iz Zagreba od 10. srpnja do 20. rujna 2002. Senju, s jednom bankom zaključio sporazum o prodaji motornih vozila klijenata građanima uz korištenje kredita banke, a potom građane oglasom pozvao na kupnju vozila uz korištenje povoljnih kredita da bi, nakon što su mu se javile 164 osobe, za te osobe na neutvrđeni način nabavio fiktivne potvrde o njihovom zaposlenju i fiktivne platne liste iako te osobe nisu bile zaposlene. U zahtjeve za odobrenje kredita unio je neistinite podatke za korisnike kredita i ovjerio ih lažnim pečatima pravnih osoba koje su bile naznačene kao poslodavci korisnika kredita, te su odgovorni u banci, po potpisivanju ugovora, ništa ne sumnjajući i odobrili kredite za 164 klijenta, a ugovoreni kreditni ukupni iznos od oko 2.000.000,00 eura prebacili na žiro-račun trgovačkog društva osumnjičenog.
Protiv osumnjičenog je predloženo određivanje pritvora.

Okrivljenog M. A. se tereti da je kao zapovjednik jedinice milicije za posebne namjene tzv. SAO Krajine, prethodno dogovorio i isplanirao sa Milanom Martićem oružane napade na mjesta Potkonje, Vrpolje, a sve s ciljem zastrašivanja i teroriziranja građana hrvatske nacionalnosti i širenja straha među njima. Tako je u svibnju 1991. godine u Potkonju izvršen planirani napad u kojem je sudjelovao sa svojom jedinicom tijekom kojeg je pucano po kućama, a kuće su pretraživane, dok je civilno stanovništvo zlostavljano i protupravno lišavano slobode.
Obojicu okrivljenih se tereti da su, i to M. A. u istom svojstvu, a Đ. J. kao pripadnik navedene jedinice, u lipnju 1992. godine u Bosni i Hercegovini, na tzv."koridoru" između Doboja i Modriče, protupravno lišili slobode jednu civilnu osobu zasada neutvrđenog identiteta nakon čega ga je Đ. J. lišio života, i to po naredbi M. A.
Okrivljenog M. A. se ujedno tereti da je u svibnju 1991. godine u Kninu, u istom svojstvu, u podrumu "Stanice milicije " u kojem je zatočio trojicu pripadnika specijalne postrojbe MUP-a RH, fizički ih zlostavljao, uskraćivao im hranu i vodu i uopće nečovječno postupao prema njima kao ratnim zarobljenicima nanoseći im patnje i ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja.
Vanraspravno vijeće Županijskog suda je nad obojicom okrivljenika produljilo pritvor.

Postoji osnovana sumnja da su 30. studenog 2005. u Osijeku, sukladno prethodnom dogovoru i zajednički, uporabom metalne cijevi provalili u jednu trgovinu i iz izloga uzeli za sebe tri digitalne kamere, jedan digitalni foto aparat, jedan pisač i dvije memorijske kartice čime su tvrtku, u čijem se vlasništvu nalazi navedena trgovina, oštetili za ukupno 17.000,00 kuna.
Ujedno se osnovano sumnja da su 7. srpnja 2006. u Osijeku, po prethodnom dogovoru i zajednički, počinili razbojništvo nad prodavačicom jedne osječke zlatarske radnje. Naime, naoružani pištoljem i električnom palicom zahtijevali su od nje da im preda sav nakit i novac koji se nalazi u radnji što je ona u strahu za svoj život i učinila te im predala više desetaka komada raznog zlatnog nakita (narukvice, naušnice, prstena, lančića) i novac čime su oštetili vlasnicu radnje za ukupno 141.000,00 kuna.
Protiv sva tri osumnjičenika predloženo je određivanje pritvora zbog opasnosti od ponavljanja djela i zbog ometanja istrage.

Tereti ih se da su nakon najmanje četverogodišnjeg fizičkog i psihičkog zlostavljanja oštećene (1976.), odnosno potpunog oduzimanja slobode njenog kretanja i slobodnih kontakata sa vanjskim svijetom (ona je živjela kao član obitelji u izvanbračnoj vezi sa 31-godišnjakom i njegovom 64-godišnjom majkom), dogovorno i zajednički u cilju da oštećenu liše života njenim polaganim i dugotrajnim umiranjem uz što veću fizičku i duševnu patnju, zatvorili je u sobu stana zamračenu zalijepljenom crnom folijom na prozorska stakla. Samoljepljivom trakom i platnenim remenom vezali su joj ruke i noge za vrat te ju mučili glađu i žeđu, a ujedno su odbijali uporno i svakodnevno telefoniranje njene majke. Kako bi spriječili njen otpor, tukli su je drvenim palicama koje su isključivo tome i služile, pa je takvo zlostavljanje kroz najmanje petnaestak dana kod oštećene izazivalo velike fizičke i duševne patnje pri čemu je došlo do edema pluća, stanja «šoka» bubrega, ugruška u srcu i lijevoj plućnoj arteriji uz opći teški krvni zastoj. Uslijed svega navedenog, oštećena je 18. svibnja 2006. u poslijepodnevnim satima preminula.
Oboje okrivljenih nalazi se u pritvoru Zatvora u Rijeci.

Postoji osnovana sumnja da je 46-godišnji policijski službenik MUP-a RH oko 18,40 sati 16. 9. 2006. na parkiralištu jednog trgovačkog centra u Zagrebu u sukobu s oštećenim (1965.), koji je prišao njegovom osobnom vozilu zaustavljenom u koloni, otvorio vrata vozila i izvadio službeni pištolj i potom u pravcu oštećenika, u namjeri da ga usmrti, ispalio jedan hitac nanijevši mu po život opasnu strijelnu ozljedu glave i mozga a život mu je spašen hitnom liječničkom intervencijom.
Protiv osumnjičenika je predloženo određivanje pritvora temeljem čl. 102 st. 1. toč 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku.

Postoji osnovana sumnja da je 51-godišnjak 14. rujna 2006. godine u Suvoj Reci (Kosovo) nabavio 10504,30 grama opojne droge heroin pakiranih u 20 paketa. Pakete skrivene u osobnom automobilu marke «Fiat Bravo SX» slovenskih registarskih oznaka su oko 11 sati 15. rujna 2006. pronašli službenici prilikom carinske i policijske kontrole na međunarodnom cestovnom prijelazu Bajakovo kod Lipovca pri njegovu ulasku u Republiku Hrvatsku.
Nakon što je rješenjem istražnog suca osumnjičeni zadržan, protiv njega je predloženo određivanje pritvora.

Osnovano se sumnja da su 48-godišnjak kao predsjednik uprave dioničkog društva iz Velike i 37-godišnjakinja kao članica uprave tog društva (zadužena za ekonomske poslove) od rujna 2003. godine do travnja 2006. godine, zajednički i dogovorno te u namjeri da na štetu jedne Uprave jedinice regionalne (područne) samouprave i trećih pravnih osoba (šest različitih banaka, dva osiguravajuća društva, faktorinško društvo) protupravno dođu do novčanih sredstava za društvo, počinili navedena kaznena djela kako bi podmirili dospjele obveze društva i spriječili blokadu žiro računa te potom nastavak poslovanja.
Naime, koristeći gospodarski značaj društva i utjecaj prvoosumnjičenog, u više su navrata tražili od trećeosumnjičenog (ravnatelj Uprave te jedinice i vršitelj dužnosti ravnatelja) da društvu na eskontiranje i kreditno zalaganje izdaje mjenice Uprave za što nije postojao nikakav osnov u poslovnim odnosima Uprave i dioničkog društva, da priznaje nepostojeća potraživanja prema Upravi kako bi ona mogla biti prodavana trećima (jednom osiguravajućem društvu, faktorinškom društvu) te da eskontira nenaplativu mjenicu društva uz njeno osiguranje zadužnicama i da plaćanje dospjelih potraživanja trećih pravnih osoba od društva osigurava izdavanjem mjenica (više desetaka) i zadužnica (više desetaka) Uprave tim pravnim osobama.
On je na to pristajao te je, bez prethodne suglasnosti Skupštine i poglavarstva jedinice regionalne samouprave, raspolagao sredstvima Uprave protivno godišnjim programima i, preko iznosa predviđenih godišnjim planovima, preuzimao obveze i plaćao u korist društva bez evidentiranja izdanih mjenica i drugih preuzetih obveza u knjigama.
Navedenim je u korist društva iz Velike (koje je u stečaju od 10. travnja 2006.) a na štetu Uprave jedinice područne (regionalne) samouprave pribavljen iznos od oko najmanje 5.900.000,00 kuna koji je naplaćen sa žiro računa te ustanove, te na štetu dva osiguravajuća društva, faktorinškog društva i jedne banke pribavljen daljnji iznos od oko najmanje 18.400.000,00 kuna a koji tereti žiro račun Uprave i koji zbog blokade tog žiro računa nije naplaćen čime je društvu iz Velike ostvarena nepripadna korist u većem zasad neutvrđenom iznosu.
Osumnjičenici su kao odgovorne osobe u pravnim osobama s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju ili drugu pravnu osobu, sastavljali isprave neistinitog sadržaja i drugim lažnim prikazivanjem činjenica neistinito prikazivali stanje i kretanje sredstava i uspjeha poslovanja te na drugi način grubo prekršili zakon i pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom. Osumnjičeni su postupali na opisani način u cilju pribavljanja znatne imovinske koristi pri čemu ih je 48-godišnjak s namjerom potaknuo, dok je trećeosumnjičeni kao odgovorna osoba svojim potpisom i službenim pečatom ovjerio poslovnu ispravu u koju su uneseni neistiniti podaci, a 37-godišnjakinja je kao odgovorna osoba neistinitu poslovnu ispravu uporabila u poslovanju kao da je istinita.

Protiv osumnjičenih predloženo je određivanje pritvora zbog sprečavanja utjecaja na sudionike, potencijalne svjedoke, opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih djela (sve troje još uvijek obavljaju upravljačke dužnosti u različitim trgovačkim društvima) te zbog posebno teških okolnosti pod kojima je djelo izvršeno.

Osnovano se sumnja da je osumnjičena kao član Uprave dioničkog društva iz Velike; zadužena za zakonito i transparentno knjigovodstvo, od prosinca 2001. godine do prosinca 2003. godine, u dogovoru sa osumnjičenim (predsjednik uprave tog društva i ujedno vlasnik 74,8 posto dionica društva) radi pribavljanja nepripadne mu imovinske koristi, naložila djelatnicima knjigovodstva društva da u završno financijsko izvješće za 2001. godinu bez vjerodostojne temeljne knjigovodstvene isprave unese iznos od oko 30.990.000,00 kuna s osnova revalorizacije objekata društva. Time je uvećan prihod i netočno prikazano da je društvo umjesto s gubitkom u 2001. godini poslovalo s dobiti od oko 13.200.000,00 kuna. Takvo izvješće prezentirali su u prosincu 2002. godine Skupštini društva koja ga je prihvatila te donijela odluku o isplati dividende i nagrade kojom je 48-godišnjaku neosnovano u više navrata isplaćeno ukupno oko 620.000,00 kuna te je za navedeni iznos i za iznos od oko 3.000.000,00 kuna s osnova poreza za dobit oštećeno dioničko društvo iz Velike. Ujedno se osnovano sumnja da je 37-godišnjakinja naložila djelatnicima knjigovodstva društva da u završno financijsko izvješće za 2002. godinu bez vjerodostojne temeljne knjigovodstvene isprave unesu iznos od oko 16.400.000,00 kuna s osnova revalorizacije vrijednosti objekata društva. Time je uvećan prihod društva i netočno je prikazano da je u poslovnoj godini 2002. godini, umjesto s gubitkom, društvo poslovalo s dobitkom u iznosu od oko 13.000.000,00 kuna. Takvo su izvješće u prosincu 2003. godini prezentirali Skupštini društva (prvoosumnjičeni je zastupao 80,6 posto glasova) koja je, prihvativši ga, donijela odluku o isplati dividende na temelju koje mu je, kao vlasniku 72.96 posto dionica, u siječnju 2004. godine isplaćeno ukupno oko 620.000,00 kuna te je za taj iznos kao i za iznos od oko 3.300.000,00 kuna s osnova poreza na dobit oštećeno dioničko društvo iz Velike.

Protiv osumnjičenih predloženo je određivanje pritvora zbog sprečavanja utjecaja na sudionike, potencijalne svjedoke, opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih djela (oboje još uvijek obavljaju upravljačke dužnosti u različitim trgovačkim društvima) te zbog posebno teških okolnosti pod kojima je djelo izvršeno.

Županijsko državno odvjetništvo u Požegi podnijelo je istražni zahtjev protiv hrvatskog državljanina (1958.) i hrvatske državljanke (1969.) zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti - zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337 st. 1, 3 i 4 Kaznenog zakona, te u stjecaju i kazneno djelo netočnog prikazivanja imovinskog stanja iz čl. 625. st. 1 toč. 1 Zakona o trgovačkim društvima. (27. 3. 2006.)

Postoji osnovana sumnja da su osumnjičeni u nazad dvije godine u Osijeku i Petrovoj Slatini učestalim prijetnjama tražili od osnivača i direktora jedne tvrtke da im isplati 60.000 eura na ime nepostojećeg duga oštećenikove tvrtke prema tvrtki u vlasništvu supruge prvoosumnjičenog hrvatskog državljanina. Najprije je 46-godišnjak prijetio oštećeniku da će ga ubiti zajedno s članovima njegove obitelji ako mu ne plati traženi iznos novca, a potom ga je, u smislu daljnjih prijetnji, upoznao sa drugoosumnjičenim kojeg je predstavio kao bivšeg djelatnika specijalne policije i osobu kojoj je prodao navodni dug. Obojica su potom zajedno prijetili oštećeniku da plati nepostojeći dug koji je, nakon toga i uslijed straha, zajedno sa obitelji napustio Republiku Hrvatsku.
Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku je protiv oba osumnjičenika predložilo pritvor zbog opasnosti od ometanja istrage uništenjem materijalnih dokaza, utjecajem na svjedoke i drugog sudionika.

Božica Cvjetko je proglašena krivom što je kao zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, zadužena za praćenje i analizu rada u predmetima kaznenopravne zaštite djece i maloljetnika iz nadležnosti sudova za mladež, nakon usmenog izvješća zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu kako postoje osnovi sumnje da su na štetu štićenika Doma za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi „Blaženi Alojzije Stepinac“ u Brezovici počinjena kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa i da policija traži daljnje upute za provođenje izvida, naložila da se obustavi svaki daljnji rad u tom predmetu i stavljanje predmeta „ad acta“. Tako je u skladu s dobivenim naputkom obustavljen rad na tom predmetu, čime su daljnji policijski izvidi navedenih kaznenih djela zaustavljeni. Kada je nakon napisa u medijima od nje zatraženo da ponovno razmotri navedene predmete i u tim predmetima preispita rad državnog odvjetništva, u cilju da prikrije svoje gore navedeno postupanje, na sastanku održanom 27. travnja 2005. na određeni upit Glavnog državnog odvjetnika da li je u predmetima „Brezovice“ Županijskog i Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu sve poduzeto sukladno zakonu i pravilima struke, ustvrdila je kako je donesena odluka pravilna i tvrdnje medija neosnovane; da bi nakon nastavljenih medijskih prozivanja državnog odvjetništva bio izvršen uvid u spis te ocjenjeno kako postoji osnovana sumnja da bi bila počinjena kaznena djela, te je pokrenut protiv Maria Barlovića kazneni postupak i određen pritvor, a za ostale inkriminacije zatraženo je provođenje izvida; čime je potvrđena slika stvorena u javnosti kako je državno odvjetništvo zataškavalo slučaj i štitilo počinitelje teških kaznenih djela na štetu hendikepirane djece umjesto da protiv njih poduzima kazneni progon, što je izravno dovelo u pitanje vjerodostojnost i zakonitost rada državnog odvjetništva.
Sukladno čl. 85. Zakona o državnom odvjetništvu izrečena joj je stegovna kazna razrješenja dužnosti.

Tereti ga se da je od 19. svibnja 2005. do 9. rujna 2005. na lokalitetu u blizini Totovca, bez ishođene rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova, kao i protivno rješenju Državnog inspektorata; Službe nazdora u području elektroenergetike, rudarstva i posuda pod tlakom - Odjela u području rudarstva; kojim mu je bila zabranjena eksploatacija sirovine građevnog šljunka i pijeska na navedenom lokalitetu, bagerima iskapao mineralne sirovine građevnog pijeska i šljunka. Na taj je način iskopao ukupno 7.394,40 m3 mineralne sirovine u vrijednosti od oko 221.832,00 kuna.

Postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni oko 11 sati 14. kolovoza 2006. došao u stan svog susjeda u kojem se nalazila sama njegova kćerka (1986.) i počinio kazneno djelo za koje ga se istražnim zahtjevom tereti.

Postoji osnovana sumnja da je 19-godišnjak 3. kolovoza 2006. oko 2 sata iz dvorišta jedne obiteljske kuće u Pleškovcu kod Čakovca ukrao kolut bakrenog kabla težine oko 200 kg i vrijednog oko 12.200,00 kuna. U pokušaju da zajedno s još trojicom pomagača utovari kolut u pripremljeni osobni automobil, primijetila su ga dva policijska službenika Policijske uprave međimurske. Pomagači su počeli bježati, a 19-godišnjak se radi izbjegavanja uhićenja zaključao u osobni automobil Opel Asconu i pokušao se odvesti no kada je na cesti ispred sebe ugledao policijskog službenika D. P. koji ga je pokušao zaustaviti, velikom je brzinom automobilom krenuo na njega u namjeri da ga usmrti. Nije se zaustavio niti nakon što je D. P. iz službenog pištolja ispalio nekoliko streljiva upozorenja u zrak i ispred vozila. Kako bi izbjegao nalet automobila D. P. je pobjegao van kolnika, no osumnjičeni je ponovno u istoj namjeri krenuo prema njemu, te je D. P. u posljednji trenutak izbjegao nalet skočivši u stranu pri čemu je zadobio razderotinu lijevog koljena.
Protiv osumnjičenika, koji je na zadržavanju u Zatvoru Varaždin, predloženo je određivanje pritvora zbog razloga iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku, tj. zbog vrste i težine kaznenoga djela. Odluka o pritvoru još nije donesena.

Osumnjičeni M. S. je upravljajući teretnim automobilom s priključnim vozilom 28. srpnja 2006. prouzročio tešku prometnu nesreću u kojoj su život izgubile četiri osobe. Tereti ga se da je počinio kazneno djelo sa neizravnom namjerom, ovo posebno iz razloga jer postoji osnovana sumnja da je neposredno prije same nesreće tako upravljao vozilom da je počinio veći broj teških povreda Zakona o sigurnosti prometa na cestama, od prebrze vožnje, koja je u konkretnim uvjetima velikih gužvi i zastoja usred turističke sezone bila naprosto bezobzirna, do upravljanja vozilom u stanju fizičkog i psihičkog zamora, jer se nije pridržavao odredbi o minimalnom neprekidnom dnevnom odmoru prije početka svake vožnje, zbog čega nije uopće reagirao na brojne znakove upozorenja prije ulaska u tunel.
Zbog opasnosti da će ometati istragu uništavanjem, skrivanjem i krivotvorenjem tragova važnih za kazneni postupak, protiv osumnjičenika predložen je pritvor.
Osim navedenog, još u tijeku kriminalističke obrade ove prometne nesreće, a prije podnošenja kaznene prijave državno odvjetništvo je u suradnji sa redarstvenim vlastima započelo je s provođenjem opsežnih izvida u svezi sa mogućim oštećivanjem i uništavanjem predmeta koji služe dokazivanju, kao i svih mogućih nezakonitosti u poslovanju tvrtke CTK d.o.o. koja je vlasnik teretnog vozila a kojim je osumnjičenik M. S. upravljao u trenutku nesreće.

Tereti ih se da je I. D. kao sudac i predsjednik Općinskog suda u Supetru, postupajući zajednički i dogovorno s ostalim optuženicima, počinila 20 kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona.
Naime, I. D. je kao predsjednik te sudac Općinskog suda u Supetru, bila u položaju da sebi na rad dodjeljuje veći broj predmeta na utvrđenje prava vlasništva i uknjižbu u kojima su tuženici bili označeni kao odsutni i nepoznata boravišta. Postupajući po ovim predmetima optužena I. D. nije prethodno ispitivala navode iz tužbi, provjeravala istinitost priložene dokumentacije, te posebno da li su označeni tuženici uistinu odsutni i nepoznata boravišta. Postupajući protivno temeljnim odredbama Zakona o parničnom postupku, I. D. donosila je nezakonite presude zbog izostanka kojima je većem broju tužitelja omogućila protupravno stjecanje prava vlasništva bez valjane pravne osobe na nizu nekretnina na području otoka Brača, a time i pribavljanje znatne imovinske koristi.
Prema ranije ostvarenom dogovoru optuženoj I. D. u takvom postupanju su pomogli Z. V., M. J. i B. K. – svi odvjetnici u Supetru, te F. M. matičar u Supetru, koje je ova imenovala kao privremene zastupnike tuženicima koji su neistinito označeni kao odsutni i nepoznata boravišta. I ovi optuženici u provedenim parničnim postupcima postupali su protivno ovlastima i obvezama predviđenim odredbama Zakona o parničnom postupku, te i oni nisu provjeravali istinitost navoda iz tužbe, status tuženika, da li su ovi uistinu odsutni i nepoznata boravišta, a niti su pristupali na prva ročišta zakazanih glavnih rasprava. Ovi optuženici kao privremeni zastupnici ničim nisu štitili interes tuženika, te su takvim pasivnim postupanjem onemogućili ove tuženike u sudjelovanju u parničnom postupku, čime su na nedopušten način stvorili privid da tuženici nisu zainteresirani za ishod spora i da time prihvaćaju navode iz tužbe.
Na gore opisano postupanje optužena I. D. također po ranije ostvarenom dogovoru, bila je potaknuta od strane tužitelja u tim postupcima I. M., N. M., M. B., J. Z., I. G., A. K., M. M. B., A. B., Z. L., D. D., R. M. i M. K., osobno ili pak njihovih punomoćnika Z. V. i M. J., odvjetnika u Supetru, koji su podnošenjem neistinitih, manjkavih i nepotpunih tužbi za tuženike lažno navodili da su odsutni i nepoznata boravišta ili za tuženike navodili krive adrese kojima su pozive potpisivali druge osobe. Slijedom ovako podnesenih tužbi, optuženici Z. V. i M. J. kao punomoćnici tužitelja uredno su pristupali po pozivu na zakazana ročišta. Međutim, za razliku od ovakvog postupanja kao privremeni zastupnici tuženika nisu se odazivali pozivima na ročište ovih rasprava, a niti su poduzimali radnje u zaštiti interesa tuženika. Takvim nedopuštenim postupanjem, do kojeg je došlo u dogovoru s optuženom I. D. stvorili su uvjete za donošenje presude zbog izostanka za koje nisu bili ispunjeni uvjeti predviđeni u Zakonu o parničnom postupku. Optužena I. D. znala je za sve ove manjkavosti koje su proizašle iz konkretnih parničnih predmeta u kojima je ona postupala kao sudac, te takvim postupanjem očigledno zlorabila ovlasti koje su joj propisane zakonom i Ustavom, te očito nije postupala u skladu s potrebama službe koju je obavljala i u skladu sa zadacima ustanove u kojoj je radila i bila imenovana.
Takvim postupanjem optuženi su počinili kaznena zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1, 3. i 4. Kaznenog zakona, te kaznena pomaganja na zlouporabu položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1, 3. i 4. u svezi s čl. 38. Kaznenog zakona, te kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. 3. i 4. u svezi čl. 37. st. 1. Kaznenog zakona i jedno kazneno djelo krivotvorenjem isprava iz čl. 311. st. 1. Kaznenog zakona.
Ovom optužnicom optužen je i T. J. zbog kaznenih djela i to zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 2. Kaznenog zakona i kaznenog djela krivotvorenjem isprava iz čl. 311. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, a sve iz razloga jer je u provedenom postupku utvrđeno da je isti kao voditelj Ispostave Ureda za katastar i geodetske poslove Supetar u nezakonito provedenom postupku, a temeljem krivotvorenih potpisa na dostavnicama o prijemu rješenja omogućio I.M. da ostvari promjenu prava posjeda na nizu nekretnina u K. O. Milna s dosadašnjeg posjednika na novog posjednika njegovog oca J. L. M.

Postoji osnovana sumnja da je 33-godišnjak 30. srpnja 2006., nešto poslije ponoći, u Virovitici sustigao Ž. G. na putu prema kući i, u namjeri da ga usmrti, bejzbol palicom nekoliko puta snažno udario po glavi nanijevši mu tešku i po život opasnu ozljedu (prijelom lubanje sa utisnućem). Ujedno se osnovano sumnja da se verbalno sukobio sa B. G. i, u namjeri da je teško tjelesno ozlijedi, uhvatio ju rukama za kosu i više puta glavom joj udarao o stol.
Protiv osumnjičenog je predloženo određivanje pritvora zbog opasnosti da će ponoviti ili dovršiti kazneno djelo, odnosno utjecati na svjedoke zbog čega je Županijski sud u Bjelovaru Rješenjem okrivljenom Z. Š. i odredio pritvor.

Tomo Šoletić imenovan je zamjenikom općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, a Martina Jaklin zamjenicom općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Križevcima. Ante Čala imenovan je zamjenikom općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, a Krešimir Ostrogonac zamjenikom općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu dok je Kristina Sinčić imenovana zamjenicom općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Puli. Duje Duplančić i Nives Nižić imenovani su zamjenicima općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, dok su zamjenicima u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu imenovani Mihaela Adamović, Danijela Kožić, Ksenija Krizman, Petra Parlov i Mladen Tomac.
Na vlastiti su zahtjev dužnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika razriješeni Nada Josipović i Vanja Perišin dok je Nataša Kramarić Tot trajno premještena na dužnost zamjenice u Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu. Zbog dvije uzastopne negativne ocjene zatraženo je razrješenje zamjenika općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu no donošenje odluke odgođeno je za sljedeću sjednicu zbog njegova današnjeg opravdanog izostanka i nemogućnosti izjašnjavanja o ocjenama.